9. juli 2018

GLAS OCD: Ko u Bosni i Hercegovini dobija najveće komade pogače?


CPCD predstavlja članak koji je osvojio 1. mjesto u sklopu poziva "Glas organizacija".

Finansiranje organizacija civilnog društva od strane vlasti je nešto poput dobro ispričanog vica kada se sastanu predstavnici/e organizacija civilnog društva. Ono što se kroz cijeli taj vic, nameće kao problem jeste što mi često unutar ženskih organizacija se pitamo koje su organizacije koje su dobile sredstva od strane države? Nerijetko se dešava da više od pola tih organizacija ne poznajemo između sebe. A tema koju propitujemo jeste da li su sportski savezi i vjerske zajednice organizacije civilnog društva jer upravo oni dobiju najveći komad „pogače“ iz državnog budžeta?
Ovdje bih govorila o sužavanju prostora za djelovanja organizacija civilnog društva. Možda predstavnicima/ama vlasti koji dodjeljuju sredstva nije u interesu da otvore neka pitanja koja vrlo često organizacije civilnog društva među prvima propituju.


Prema analizi Centra za promociju civilnog društva koja je urađena 2014. godine utvrđeno je da Ukupno 99,9% javnih institucija u svojim budžetima imaju planiranu ukupnu raspodjelu sredstava po kategorijama u fazi samog planiranja ukupnog budžeta izdvajanja. Od ukupno dodijeljenih sredstava nevladinom sektoru u 2012. godini, 38,9% je dodijeljeno sportskim organizacijama; 15,2% boračko-invalidskim udruženjima i srodnim organizacijama; 11,5% UG/NVO-ima koje se fokusiraju na pružanje socijalnih usluga/socijalne zaštite građana i 34,4% ostalim tipovima UG/ NVO-a.


Dokument okvirnog budžeta institucija Bosne i Hercegovine za period od 2015. do 2017. godine, kojim je za svaku godinu predviđen okvir od 950.000.000 KM, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u iznosu od samo 5.440.000 KM za period od 2014. do 2017. godine dodjelilo je sredstva za:

  • Grantove crveni krst (150.000 KM),
  • Grantovi podrške, općinama, NVO i udruženjima za implementaciju strategije migracije i azila (125.000 KM);
  • Grantove NVO - zaštita žrtava (60.000 KM),
  • Grantove romskim NVO (50.000 KM),
  • Grant podrške za potrebe rada Međureligijskog vijeća (100.000 KM),
  • Finansiranje djelatnosti Jevrejske zajednice –Dani sjećanja na Holokaust (15.000 KM),
  • Dekada Roma i Akcioni plan za stanovanje, zapošljavanje i zdravstvenu zaštitu (2.750.000 KM),
  • Podrška organizacijama osobe sa invaliditetom (30.000 KM),
  • „Finasiranje prava iz Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ 2.000.000 KM,
  • Dekada inkluzije Roma u iznosu od 60.000 KM i
  • Grant za pomoć NVO i udruženjima izbjeglih i raseljenih lica u iznosu 100.000 KM.

Iz navedenog se može zaista zaključiti o kojim minimalnim sredstvima se radi kada govorimo o podršci organizacijama civilnog društva i koje su to teme koje su podržane. Uprkos nevidljivosti problematike žena i marginalizovanih grupa, sektora obrazovanja, kulture, ekologije i dr.važnih tema organizacije civilnog društva prave pomake i rade aktivno osobito u radu s zajednicom.


Istraživanje je pokazalo, kao iskustvo svih nas koji/e radimo unutar organizacija civilnog društva da su dodjeljena sredstva poprilično minimalna, kratkoročnog karaktera i većinom usmjerena na aspekte sportskih manifestacija i boračko-invalidskih aktivnosti. Organizacije civilnog društva koje rade na temama koje su od intersa za ljudska prava, ženska prava, prava marginalizovanih grupa, ekologije i dr. većinom, ne dobijaju sredstva ili su toliko minimalna da organizacije jedva mogu pokriti operativne troškove.
Ipak, da organizacije civilnog društva ima nemjerljiv značaj osobito za žene unutar lokalne zajednice, pokazuje i istraživanje Fondacije CURE „Žene koje inspirišu...“3 iz 2017. godine , gdje je od 317 u pet mapiranih područja 41% žena navele da su članice istih, kao i da članstvo ima pozitivan uticaj na njih.


Najveći značaj i pozitivan uticaj na opći kvalitet života žena imaju udruženja žena, udruženja za kulturu i slobodno vrijeme i sportska udruženja, te za njih žene u 100% slučajeva navode da imaju pozitivan uticaj i to zbog različitih faktora. Kao primjere pozitivnog uticaja žene navode da im angažman u organizacijama civilnog društva omogućava korisna i produktivna druženja unutar organizacija, sklapanja poznanstava, razmjenu ideja, zatim samu mogućnost uključenosti i angažovanja u zajednici, sticanje novih iskustava, briga o sebi i svome tijelu, povećanje samopouzdanja i znanja i slično.


Moj zadatak i moja misija kao aktivistkinje, predstavnice ženske organizacije jeste da nastavim da propitujem, osnažujem sebe i druge žene da radimo na pritiscima državne vlasti i zahtjevamo transparentnu i pravičnu raspodjelu državnih sredstava. Da bi smo otvarale prostor za jako djelovanje organizacija civilnog društva i prevenirale dalje „sužavanje prostora“ djelovanja, važno je da svaka od nas podigne glas putem kojeg evaluira utrošak državnih sredstava, gdje oni idu, kome, kako, na koji način se ta „pogača“ dijeli?!


Neka ovaj tekst bude mali okidač da dok god postojimo, aktivistkinje će prozivati svakog onoga ko u ovom bh. društvu nepravično uzima cijeli komad „pogače“ samo za sebe. Nije fer, nije pravedno, nije aktivistički, tu smo da vas na to upozoravamo dok god djelujemo.

Vildana Džekman, mirovnjakinja, aktivistkinja, feministkinja sa širokim spektrom identiteta koje smatra ličnim bogastvom. Radi u Fondaciji CURE od 2013. godine, a prve aktivističke i mirovne tokove bilježi još kao volonterka Fondacije CURE od 2012. godine. Bavi se pitanjima koji se tiču izgradnje mira iz ženske perspektive. Istraživala je i autorica je rada „Ratni zločini nad štićenicima/ama Vukovarske bolnice“ koja nikada nije objavljena zbog prikaza stanja koje nije društveno prihvaćeno. Učestvovala je u nastanku knjige o mirovnim aktivistkinjama „HIStory is not HERstory“ i dala je svoj doprinos nastanku knjiga „Rat nije jednorodan“ i „Mir sa ženskim licem“ kroz aktivan rad u Inicijativi „Mir s ženskim licem“. Istraživala je žensku perspektivu izgradnje mira kroz analizu „Žene, Aktivistkinje, Mir – Nisam publika onima koji narušavaju Mir“. Dobitnica je mirovne nagrade za tekst „Kad razmišljaš o identitetima a pišeš o mirovnom aktivizmu“. Voli duge šetnje, plivanje, more, planinarenje i sretne ljude.


Ovaj članak je objavljen u sklopu poziva "Glas organizacija", te ne nužno ne odražava stavove CPCD-a, već autora članka.