2. juli 2018

GLAS OCD: Začarani krug koruptivnog finansiranja nevladinog sektora u BiH


CPCD predstavlja članak koji je osvojio 2. mjesto u sklopu poziva "Glas organizacija".

          Sa problemima finansiranja u nevladinom sektoru često se susreću organizacije koje nisu podržane ili nisu u indirektnoj vezi sa nekom od političkih opcija, odnosno uglavnom neovisne organizacije koje su nastale sa idejom da pravovremeno, adekvatno i objektivno reaguju na probleme u društvu. No, ukoliko želite da pobliže analizirate problematiku finansiranja nevladinog sektora u BiH, zamislite da ste organizacija koja je tek osnovana, od strane mladih ljudi punih entuzijazma i želje da doprinesu društvu, dok im realnost ne „udari“ šamar, jer tek tada nastaju dileme, da li je zaista vrijedno ugledati se na Don Kihota i boriti se sa vjetrenjačama korupcije i predrasuda?! Kada kažemo korupcije, jasno se misli na ostvarivanje finansijske podrške uz korištenje nepotizma, klijentelizma, a i mita, a kada kažemo predrasuda, misli se na problem ostvarivanja podrške iz razloga kada je organizacija tek osnovana, i/ili kada je vode mladi ljudi koji još nisu „upali“ u mrežu uvezanog i začaranog kruga finansiranja uz upotrebu prethodno navedenih povlastica. Ono sa čime se još možete susresti u bosansko hercegovačkom nevladinom sektoru, jeste da bez obzira koliko vam je dobra ideja projekta, pa i da svojim projektom možete izmisliti lijek za rak ili riješiti siromaštvo, nasilje ili neki drugi problem našeg društva, ukoliko niste predali neki „papir“ iz konkursa, bićete odbijeni, jer ideja ni rezultati nisu važni, prvo je VAŽNO formalne uslove konkursa ispoštovati. Naravno da je važno, al ne i najvažnije i nebi trebalo biti eliminirajuće.

A ukoliko želite da još detaljnije problematizirate otežano finansiranje nevladinog sektora u BiH, onda zamislite da ste organizacija koja okuplja osobe sa invaliditetom i/ili manjinske grupe, ili mlade sa invaliditetom, koji ujedno i pripadaju manjinama. Tek onda možda možete poimati koliko je zaista teško ostvariti podršku za organizaciju koja želi da djeluje kao korektor usmjeren ka podršci nemoćnima, borbi protiv nepravde i korupcije i drugim negativnim pojavama u našem društvu. Žalosno je to da predstavnici stranih država, preko svojih ambasada u Bosni i Hercegovini nerijetko pokazuju više razumijevanja i uviđavnosti kada je u pitanju borba protiv korupcije u svim segmentima društva, nego što to pokazuju domaći političari i institucije države. Takođe, međunarodne organizacije koje djeluju u Bosni i Hercegovini, uz dobru namjeru pomažu nevladin sektor, kroz finansiranje određenih projekata i programa, međutim, u toj želji za istinskom podrškom ponekad naprave i greške. Te greške se ogledaju u nerazumijevanju mentaliteta, aktuelne situacije, narativa prošlosti i sl., pa je akcenat dat na neke projekte koji realno nisu značajnu unaprijedili kvalitet života ciljane grupe. Neke greške se tiču i odabira domaćih nevladinih organizacija, jer se protežiraju iste organizacije, čak se i stavi uslov da ne mogu novoosnovane organizacije aplicirati i sl. Evidentno je da ima problema, kada se govori o finansiranju u nevladinom sektoru, ali je ipak pozitivno da taj nevladin sektor postoji i da je aktivan, tako da prolazi razne faze u funkcionisanju i prilagođavanju uslovima u kojima funkcioniše država.

Sinergija vladinog i nevladinog sektora radi većeg finansiranja

          Bosna i Hercegovina unatoč kompleksnom političkom sistemu i načinu funkcionisanja, prosječno izdvaja oko stotinu miliona maraka iz državnog budžeta za nevladin sektor, što bi zaista velika podrška nevladinom sektoru i bila, ali određenu sjenu ipak bacaju načini odabira nevladinih organizacija koje su podržane, odnosno postoji mnogo komentara u javnosti da se tim sredstvima podržavaju samo odabrane organizacije. Naravno, ukoliko su projekti zaista dobri i ukoliko imamo zaista vidljive rezultate, podrška i ne treba da izostane, ali nailazimo na slučajeve gdje se stalno jedne te iste organizacije podržavaju sa više nivoa vlasti, samo zahvaljujući podršci određene političke partije. Nekad čak različite političke partije podržavaju iste nevladine organizacije, preko svojih kadrova koji su na čelu ministarstava koja raspisuju javne pozive. Ono što je potrebno napomenuti jeste da nije ta podrška samo od jedne političke stranke, već i da se i opozicija itekako koristi nevladinim sektorom za postizanje određenih ciljeva. Razlog ovako uskoj povezanosti nevladinog i vladinog sektora svakako možemo i opravdati dobiti koja je obostrana, ali i transferima radnih mjesta iz nevladinog u vladin sektor, a i obrnuto, što nažalost uopšte i nije tako rijedak slučaj, pogotovo u izbornim godinama. Političke partije su svjesne mreže koju imaju nevladine organizacije, zatim i toga da su predstavnici nevladinog sektora prilično osposobljeni i za rad sa javnosti, da imaju i povratne informacije sa terena, tako da političke stranke na jeftin način zapravo dobijaju prave male štabove za svoje kampanje. To je zapravo i osnovni razlog te povezanosti vladinog i nevladinog sektora, što je specifikum naše države. Jer izostaje onaj pravi, neovisni pristup nevladinog sektora, koji treba da je i kritički raspoložen prema vladinim neuspjelim reformama, prema prevelikoj javnoj potrpšnji, prema neadekvatnoj političkoj retorici, prema zastoju na putu ka EU, itd.

          Koliko je zaista korupcija ukorijenjena u način funkcionisanja našeg društva, govori i globalni index percepcije korucije koji objavljuje Transparency Internationala, gdje je Bosna i Hercegovina za 2017. godinu ostvarila skor od 39 od 100 bodova, dok je zauzela 83. mjesto od 176 zemalja koje se analiziraju. Bosna i Hercegovina je izrazito lošije rangirana od zemalja iz regiona i svoju poziciju na listi dijeli sa Albanijom, a i dalje se nalazi ispod Hrvatske (ocjena 49 i 55. mjesto), Crne Gore (ocjena 45 i 64. mjesto) i Srbije (ocjena 42 i 72. mjesto). Od zemalja iz regiona jedino lošije od BiH su rangirane Makedonija, koja je najviše nazadovala u regionu (nalazi se na 90. mjestu, sa ocjenom 37) i Kosovo (ocjena 36 i 95. mjesto). Ovakav ranking Bosna i Hercegovina je zauzela zbog raširenosti korupcije u društvu, ali i nedovoljnim angažmanom zbog borbe protiv korupcije. Organizacija Grupa država protiv korupcije (GRECO), antikorupcijsko monitoring tijelo Vijeća Evrope, navodi da Bosna i Hercegovina niti jednu od 15 preporuka sadržanih u Izvještaju četvrtog kruga evaluacija nije provela na zadovoljavajući način. Djelimično je provedeno jedanaest preporuka, a četiri uopšte nisu ni provedene. O važnosti uloge nevladinog sektora u borbi protiv korupcije, ali i koliko sloboda organizacija nevladinog sektora doprinosi efektivnoj borbi protiv korupcije potvrđuje i navod Transparency Internationala da većina zemalja s niskim rezultatom u području građanskih sloboda u pravilu ostvaruje visok rezultat u području korupcije. Bosna i Hercegovina je država koja možda ima i više građanske slobode od država u okruženju, a po mišljenju neovisnih međunarodnih stručnjaka, čak je i sloboda medija, udruživanja i javnog djelovanja uopšte, veća nego u državam u okruženju. Navedene činjenice potvrđuju tezu da ima prostora za značajnije djelovanje nevladinog sektora na polju borbe protiv korupcije, pa i one korupcije koja dolazi iz nevladinog sektora, jer iz svega navedenog evidentno je da je ima.

Oni koji treba da nas štite, upravo nam oni oduzimaju naša prava

Kada pokušavate ostvariti podršku od vladinog sektora, cilj vam je aplicirati na svaki mogući konkurs za koji ispunjavate formalne uslove i imate dobru ideju. No, s obzirom da su institucije vrlo precizne kada je u pitanju datum dostavljanja projektnih prijedloga ili dokumentaciju koju zahtijevaju, gdje se preciznost i transparentnost u objavi rezultata javnog poziva, usput izgubi nikome nije jasno. Pa tako većina institucija i općina, kao što su općina Novi grad Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, uopće ne objavljuju rezultate na web stranici, pa tako nikad i ne saznamo ko je podržan i zašto. Shodno navedenomo, možemo zaključiti da općinski i kantonalni nivoi vlasti imaju vrlo nisku, skoro pa nikakvu, naviku objavljivanja rezultata javnog poziva za finansiranje nevladinog sektora, odnosno da načelo transparentnosti jednostavno ignorišu što dalje implicira da postoji veliki prostor za zloupotrebu. A za ona ministarstva i općine koje se ipak odluče da nekad objave rezultate i donekle demonstriraju transparentnost finansiranja, onda njih čekate čak i po tri do četiri mjeseca nakon završetka javnog poziva.

No, ipak, ako dosad niste odustali od apliciranja na javne pozive objavljene od vladinog sektora u BiH, onda svakako kada shvatite da vas vladin sektor tjera da skoro besplatno radite, onda ćete vjerovatno izgubiti volju za radom u nevladinom sektoru i potražiti načina, pa možda i putem neke vrste korupcije, da se zaposlite u vladin sektor. Poenta nevladinog sektora jeste da kritički promišlja i djeluje, da volonterski doprinosi društvu, ali svakako da se rad i treba platiti, jer ukoliko nekome od angažovanih stručnjaka ne platite za njegov rad i trud, svakako da ubuduće neće ni željeti da radi. Nekada se pojave i kvazistručnjaci, bez relevantnih naučnih i akademskih referenci pa godinama vrše predavanja na razne teme, a da uopšte nisu školovani za to, odnosno nemaju drugih neophodnih referenci. Posebno je to primjetno kada se na raznim događajima, tipa seminara, radionica i sl., pojavljuju predavači koji govore o vrlo osjetljivim društvenim temama, a bez naučne utemečjenosti, odnosno bez neophodnog znanja za neku problematiku.

Problem se javlja i kada ti neodgovorni „predavači“ rade sa osjetljivim ranjivim grupama, kao što su mladi, zatim osobe sa invaliditetom, žrtve ratnih dešavanja i sl., a nemaju adekvatne kvalifikacije, kao ni empatije naspram grupa sa kojima rade. Čitava jedna svita takvih „predavača“ naviknuta na dobro plaćene honorare od nekih međunarodnih organizacija, kojima je samo važno da formalno realizuju neki projekat i opravdaju sredstva, često odbijaju da rade za domaće organizacije, zbog niskih honorara. Ta povezanost „predavača“ sa mešetarima iz pojedinih međunarodnih organizacija je nešto što postoji i što je sastavni dio korupcije u nevladinom sektoru.

O tome koliko zaista državne institucije podržavaju  nevladino sektor, govori tekst javnih poziva Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kao i navedeni kriteriji za finansiranje nevladinih organizacija. Javni pozivi koje je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH raspisalo 20. i 23. aprila ove godine, odnosili su se na finansiranje:

  1. promocije ljudskih prava sa maksimalnim iznosom od 8,000.00 KM,
  2. organizacija osoba sa invaliditetom sa maksimalnim iznosom od 4,000.00 KM,
  3. udruženja nacionalnih manjina sa maksimalnim iznosom od 10,000.00 KM, i
  4. udruženja porodica nestalih osoba sa maksimalnim iznosom od 9,000.00 KM.

 

Ono što bismo izdvojili kao najzanimljivije dijelove javnog poziva jeste iznos grant sredstava i visina troškova za naknade osoblja angažovanih na projektu. Naime, poražavajuća je činjenica da upravo navedeno Ministarstvo vrši neki vid diskriminacije prema osobama sa invaliditetom, jer shodno iznosima javnih poziva, najmanji iznos je namjenjen za organizacije osoba sa invaliditetom. Da li je poenta da se vrši finansiranje više organizacija sa manjim iznosom i da na taj način i institucije doprinose diskriminaciji, koja je već na izuzetno visokom nivou?!

Ako već dosad niste obeshrabreni da budete dio nevladinog sektora, onda će vas podatak iz navedenih javnih poziva natjerati da se dobro zamislite i zaista zapitate da li vrijedi biti dio nevladinog sektora. Naime, ukoliko želite ispuniti uslove pri apliciranju na ove javne pozive, a u slučaju da se projektom predviđa naknada za projektno osoblje, troškovi ne mogu prelaziti 10% od iznosa dodijeljenih grant sredstava. Drugim riječima, ukoliko želite da vas ovo Ministarstvo podrži onda vaša naknada, ovisno od javnog poziva, dužine trajanja projekta, te da li će biti samo voditelj projekta ili i asistent na projektu, jer jedna osoba ne može rukovoditi cijelim projektom, može biti maksimalno u prosjeku do 50.00 KM na mjesečnom nivou bez uključenih poreza i doprinosa (ukoliko je dužina projekta 6 mjeseci). Ono što nam ovo Ministarstvo svojim javnim pozivom poručuje jeste da trebate svaki dan raditi na projektu, planirati, rukovoditi, za nekih pedesetak maraka radite u prosjeku 80 sati mjesečno i pri tome budete vrlo sretni što je baš vaš projekat ostvario podršku.

Ipak, postoji veliki broj ljudi u nevladinom sektoru koje ova crna statistika ne plaši i koji svakodnevno rade na ostvarivanju podrške poštenim putem, i nakon stotinu odbijenih projekata ne odustaju i bore se. Bore se volonteri da bi naša djeca imala manje koruptivno društvo, da bi manje osjećala nepravdu i da sutra ne nose Bosnu i Hercegovinu samo u srcu, dok pošteno svoju platu zarađuju u „bijelom“ svijetu.

Ne želimo biti samo kritički nastrojeni, iako ima još dosta negativnih primjera u finansiranju nevladinog sektora, realno shvatamo da je naša država najsiromašnija u Evropi, da je prilično razrušena infrastruktura, da nema dovoljno sredstava u budžetu, ali ipak se nađu sredstva i za nevladin sektor. Ono što treba popraviti je transparentnost u finansiranju nevladinog sektora i podrška kvalitetnim opštedruštveno korisnim projektima. Stvar je jednostavna.

Rinat Kevrić, Vareš


Ovaj članak je objavljen u sklopu poziva "Glas organizacija", te ne nužno ne odražava stavove CPCD-a, već autora članka.