15. mart 2018

Medijska i politička pismenost u BiH


Mladi, politika i mediji naziv je priručnika za razvijanje političke i medijske pismenosti mladih u BiH, autora dr.sc. Lejle Turčilo, mr.sc. Amera Osmića i prof. dr. Jusufa Žige. Studija o mladima u Bosni i Hercegovini, koju je u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert Siftung radio tim istraživača s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, pokazala je da mladi većinu slobodnog vremena provode u medijski orijentiranim i na medije usmjerenim aktivnostima i da ne pokazuju veliki interes za politička događanja, kako lokalna, tako i globalna. Pokazalo se da o političkim događajima najviše znaju iz medija (TV i internet) i da imaju nedovoljno znanja i informacija o političkim pitanjima, događajima i aktivnostima u BiH i globalno. „Medijska pismenost podrazumijeva podizanje kompetencija mladih za kritičku valorizaciju i samostalno kreiranje medijskih poruka“, stoji u priručniku, koji je nastao kao rezultat treće faze projekta istraživača s Fakulteta političkih nauka i u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert. Svi zainteresovani priručnik mogu skinuti u PDF formatu na službenoj stranici fondacije www.fes.ba.

Kakvo je stanje medijske pismenosti u BiH i na koji način je unaprijediti?

“Nažalost, nemamo pouzdane pokazatelje o tome koliko su građani uopšte osviješteni za kvalitetnu interakciju s medijima, ali činjenica da je izuzetno veliki broj medija koji uspijevaju da izmanipulišu javnost, te je veliki broj građana s izrazito niskim nivoom kulture komunikacije uopće u online prostoru, govori nam kako je nivo medijske pismenosti u BiH izrazito nizak. No, ono što je zabrinjavajuće jeste i činjenica da mi kao društvo tome ne pristupamo strateški, planski i sistemski. Bojim se da je medijska pismenost postala termin kojim se odjednom svi koriste, a da mu čak ne znaju ni pravo značenje i fenomen kojim se odjednom svi bave, a da pri tom nikakvih kompetencija u ovom polju nemaju. Medijska pismenost nije dio našeg obrazovnog sistema, neki pokušaji da se kroz neformalno obrazovanje ona razvija postoje, ali oni nisu sinhronizovani, dosta je preklapanja, lutanja, nekompetencija u tom procesu i bojim se da tako samo nanosimo više štete nego koristi”, prokomentarisala je stanje medijske kulture u BiH profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, dr. sc. Lejla Turčilo.

Uvijek provjeriti vjerodostojnost izvora informacija

Kada neku informaciju primimo putem klasičnih medija dr. sc. Lejla Turčilo je rekla da je bitno znati ko nam je plasira, koji je njegov interes, šta je eventualna skrivena poruka u onome što je izrečeno, kao i šta je eventualno prešućeno. Bitno je razmisliti kome takva poruka donosi korist i u čijem je interesu, kao i usporediti je sa barem još jednim izvorom da bismo je provjerili. Jer, osim činjenice da neka informacija može biti lažna i tako nas obmanuti, još je važnije shvatiti da ona može biti i tako "uokvirena" da činjenice u njoj nisu lažne, ali su povezane na način koji je manipulativan. Dakle, treba razumijevati i kontekst, a ne samo slijepo vjerovati onome što je rečeno ma od koga dolazilo.

U priručniku se navodi kada procjenjujemo neku informaciju koju smo dobili online, potrebno je ustanoviti ko je autor sadržaja na određenoj stranici i da li je ekspert u području kojim se bavi. Vrlo je bitno da li se radi o news portal, personalnom blogu ili nekoj organizaciji, instituciji itd. Da li je sadržaj originalan, prerađen, koliko je objektivan, da li su navedene informacije tačne i da li stranica podržava neka političku, ekonomsku ili osobnu pristrasnost. Kada procijenimo izvor i utvrdimo da je on za nas pouzdan i relevantan, elementi procjene sadržaja su isti kao i za sadržaj/informacije iz klasičnih medija.

Na pitanje kako se mi kao pojedinci možemo suprotstaviti fenomenu fake newsa profesorica je odgovorila: “Prije svega treba provjeriti vijesti i vjerodostojnost izvora. Takve vijesti ne smijemo dijeliti po automatizmu na društvenim mrežama, a da smo prethodno samo pročitali naslov, jer tako osim što štetimo sebi štetimo i drugima. Trebamo i prijaviti sve one koji šire takve informacije bilo samoregulatoru i regulatoru, bilo društvenim mrežama.”

Priručnik o medijskoj i političkoj kulturi dobra literatura za građane novinare

Centar za promociju civilnog društva sprovodi petogodišnji USAID-ov Program osnaživanja nezavisnih medija, u sklopu kojeg je pokrenut Media Lab, prostor koji će pružati podršku građanima novinarima. Na pitanje upućeno dr. sc. Lejli Turčilo da li je ovaj priručnik dobra literatura za osobe koje se žele baviti građanskim novinarstvo i zašto, odgovorila je: “On je, zapravo, pokušaj da se onima koji žele da se bave edukacijom iz oblasti medijske pismenosti daju neke smjernice i upute. No, iz njega i oni koji se žele baviti građanskim novinarstvom mogu naučiti ponešto o standardima javne i medijske komunikacije, društvenoj odgovornosti za sve izrečeno (i prešućeno) u javnom prostoru, obavezi da kada se stupa u javni prostor i na medijsku scenu budete profesionalni koliko je to moguće i uvijek svjesni da svojim pričama možete donijeti korist, ali i načiniti štetu društvu, te da se u tom duhu i bude na oprezu.”

I u našem društvu dolazi do postepenih pozitivnih promjena kada je u pitanju medijska pismenost, ali one su stihijske, nestrukturirane i prespore. Dok god medijsku pismenost ne budemo smatrali ključnom kompetencijom za 21. stoljeće velikih pomaka neće biti, zaključila je profesorica Turčilo.

Autor: Mirnes Bakija