srijeda, 29. januar 2020.

Novogodišnja odluka No1


CPCD počeo sa odvajanjem otpada u svom radnom prostoru

CPCD je 20. januara 2020. godine započeo sa odvojenim sakupljanjem ambalaže od papira, kartona, plastike, metala te višeslojnih materijala.

Obzirom da CPCD-ov tima ima 23 osobe smatramo da možemo dati značajan doprinos u zaštiti okoliša i prirode. Ova aktivnost ne remeti naše redovno poslovanje i zato pozivamo i druge organizacije civilnog društva ali i građane da se u skladu sa svojim mogućnostima (dostupnost infrastrukture za odvojeno sakupljanje) uključe u proces recikliranja. U narednom periodu ćemo rado podijeliti rezultate ove naše aktivnosti.

 

ŠTA JE TO RECIKLIRANJE?

Recikliranje je postupak sakupljanja odbačenih proizvoda i njihova prerada, pri čemu se dobijaju novi proizvodi slične ili iste namjene.

Riječ recikliranje je nastala iz riječi:

RE + CYCLE = ponovno kruženje

Simbol za recikliranje izgleda ovako:

Tri strelice označavaju tri faze recikliranja:

  1. sakupiti
  2. preraditi
  3. ponovo upotrijebiti.

 

Odovojeno sakupljanje otpada i recikliranje čine osnovu modernog upravljanja otpadom jer na taj način smanjujemo ukupnu količinu otpada i produžavamo vijek trajanja deponije, štedimo prirodne resurse, štedimo enegriju i novac i ostavljamo bolji okoliš budućim generacijama.

 

ZAŠTO BISMO TREBALI PODRŽATI RECIKLIRANJE?

  1. Recikliranje smanjuje gomilanje otpada na deponijama i time se produžava njihov vijek

Ukoliko recikliramo sekundarne sirovine one mogu biti iskorištene za proizvodnju novih proizvoda što u konačnici smanjuje količine otpada na deponijama i time se produžava njihov vijek trajanja. Ovo je važno iz razloga što se u BiH otpad još uvijek deponira, a prostora za nove količine otpada na svim deponijama je sve manje, a s druge strane niko ne želi nove deponije otpada u “svom dvorištu”.

 

  1. Recikliranje pridonosi očuvanju vrijednih prirodnih resursa

Prilikom postupka recikliranja koriste se već iskorištene sirovine i otpadni proizvodi te se time smanjuje potreba eksploatacije novih prirodnih resursa.

 

  1. Recikliranje štedi energiju i vodu

Korištenjem recikliranih umjesto prirodnih sirovina u procesu proizvodnje troši se manja količina energije nego u proizvodnji proizvoda nastalih upotrebom novih sirovina, uključujući i troškove izdvajanja, prerade i transporta istih. Osim toga, recikliranje smanjuje korištenje vode u proizvodnji.

 

  1. Recikliranje štiti okoliš

Recikliranje smanjuje potrebu korištenja novih sirovina i materijala te svih proizvodnih procesa koji uveliko uzrokuju značajno zagađenje prirode i okoliša. Kada industrije upotrebljavaju reciklirane sirovine, ispuštaju manje količine stakleničkih plinova i otpadnih voda.

 

Važno je imati na umu, da recikliranjem sporije trošimo prirodne resurse koji će trebati i budućim generacijama.

 

Prije nego što bacite svoj otpad razmislite o ovome:

  • 1 reciklirana limenka može sačuvati energiju dovoljnu za napajanje televizora 3 sata
  • 1 reciklirana staklena flaša bi mogla sačuvati energiju dovoljnu za napajanje kompjutera 3 sata
  • 1 reciklirana plastična flaša bi mogla sačuvati energije dovoljne za napajanje sijalice od 60 W 3 sata
  • 70% manje energije je potrebno da se reciklira papir u poređenju sa proizvodnjom iz sirovina.

 

 

EUROPSKA UNIJA I RECIKLIRANJE AMBALAŽNOG OTPADA

 

Direktivom 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu utvrđuju se pravila EU-a o ambalaži i ambalažnom otpadu.

 

Direktivom (EU) 2018/852 o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu izmijenjena je Direktiva 94/62/EZ i sadržava ažurirane mjere namijenjene:

  • sprječavanju proizvodnje ambalažnog otpada i
  • promoviranju ponovne upotrebe, recikliranja i drugih načina iskorištavanja ambalažnog otpada, umjesto njegovog konačnog zbrinjavanja, doprinoseći pritom prelazu na cirkularnu ekonomiju.

 

Izmijenjena direktiva obuhvata svu ambalažu stavljenu na europsko tržište i sav ambalažni otpad, bez obzira na to upotrebljava li se ili ispušta na industrijskom, komercijalnom, uredskom, trgovinskom, uslužnom nivou, na nivou domaćinstava ili bilo kojem drugom nivou, neovisno o korištenom materijalu.

 

Zemlje EU-a moraju poduzeti mjere, kao što su nacionalni programi, poticaji putem programa proširene odgovornosti proizvođača i druge ekonomske instrumente, kako bi se spriječilo stvaranje ambalažnog otpada i kako bi se smanjio utjecaj ambalaže na okoliš.

 

Zemlje EU-a trebale bi potaknuti povećanje udjela ponovno upotrebljive ambalaže koja se stavlja na tržište i sistema koji omogućuju ponovnu upotrebu ambalaže ne ugrožavajući higijenu hrane. Mjere mogu uključivati:

  • primjenu sistema povrata pologa
  • ciljeve
  • ekonomske poticaje
  • minimalni postotak ambalaže stavljene na tržište koja se može ponovo upotrijebiti svake godine za svaku vrstu ambalaže itd.

 

Zemlje EU-a, također, moraju poduzeti potrebne mjere za ispunjavanje određenih ciljeva za recikliranje koji se razlikuju ovisno o ambalažnom materijalu i za tu svrhu primjenjuju nova pravila izračuna.

 

Ciljevi

Do 31.12.2025. godine, najmanje 65 % masenog udjela ukupnog ambalažnog otpada mora biti reciklirano. Ciljevi za recikliranje za svaki materijal su kako slijedi:

  • 50 % plastike
  • 25 % drveta
  • 70 % neobojenih metala
  • 50 % aluminija
  • 70 % stakla i
  • 75 % papira i kartona.

 

Do 31.12.2030. godine, najmanje 70% ambalaže mora biti reciklirano.

To uključuje:

  • 55 % plastike
  • 30 % drveta
  • 80 % neobojenih metala
  • 60 % aluminija
  • 75 % stakla i
  • 85 % papira i kartona.

 

Do 2025. godine zemlje EU-a trebale bi osigurati da su programi odgovornosti proizvođača uspostavljeni za svu ambalažu. Programi odgovornosti proizvođača omogućuju povrat i/ili skupljanje upotrijebljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada te njegovo usmjeravanje na najprikladniju opciju upravljanja otpadom, kao i ponovnu upotrebu ili recikliranje skupljene ambalaže i ambalažnog otpada. Ti će programi morati biti u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima Okvirnom direktivom o otpadu (2008/98/EZ). Programi bi trebali pomoći poticanju ambalaže koja je dizajnirana, proizvedena i komercijalizirana na način koji dopušta njezinu ponovnu upotrebu ili obradu i koji ima minimalan utjecaj na okoliš.