5 zanimljivih činjenica o nevladinom sektoru u FBiH

Piše: Aida Daguda

Ovo vjerovatno niste znali do sada!

Brojke su čudo! Volim uredno poredane redove i kolone brojeva, daju mi osjećaj poretka i mira u univerzumu.

Vidim da dijelim tu strast sa Finansijsko-informatičkom agencijom, koja je ove godine javnosti ponudila puno lijepo složenih informacija i podataka, a za mene je najznačajnije što je to uradila sa podacima udruženja i fondacija koje su registrovane na prostoru FBiH.

Evo nekih činjenica koje su iznenadile i nas u Centru za promociju civilnog društva:

1.    5.364 „zagubljene“ organizacije

U našoj zemlji su nepoznati brojni odgovori na brojna jednostavna pitanja, poput ovog – koliko ima udruženja i fondacija? U odnosu na period od prije nekoliko godina, sada imamo nekoliko registara dostupnih javnosti.

U registru FIA za 2019 godinu se nalazi 9.086 udruženja i fondacija koje djeluju u skladu sa zakonskim propisima koje prati FIA, uz dodatnih 2.830 organizacija koje se nalaze na takozvanom Red portalu, odnosno koje ne posluju u skladu sa zakonom (a očito se nalaze „na radaru“ FIA). Taj ukupni broj od 11.916 organizacija možemo smatrati aktivnim organizacijama u FBiH.

Međutim, taj broj značajno odudara od broja udruženja i fondacija u Zbirnom e-registru udruženja i fondacija (http://zbirniregistri.gov.ba/Home) koje imaju aktivnu registraciju – na dan pisanja ovog bloga to je bilo 17.280 organizacija. Prostom računicom dolazimo da cifre od 5.364 organizacije koje očito nisu predale finansijske izvještaje i koje FIA nema u svojim registrima. Uz ogradu da je moguće odstupanje u tačnosti ovog podatka zbog promjene broja organizacija jer su ovi registri „smaknuti“ u vremenu, ipak je ovo pokazatelj da registri različitih relevantnih institucija nisu međusobno povezani. Još da kažem da nekih organizacija koje se nalaze u FIA registru nema u Zbirnom registru koji je sveobuhvatniji, ali nije potpuno tačan jer su mnogi podaci već zastarjeli. Opšta zbrka.

Moram reći da se grozim izjava da u našoj zemlji ima previše udruženja i fondacija. Mislim suprotno. Ako ćemo pravo, mi imamo toliko različitih problema da je normalno da imamo puno veći broj organizacija kroz koje se građani i građanke bore za svoje interese. Ali pravih udruženja, ne „vukova u ovčjoj koži“. Zato pređite na naredni  odjeljak-

2. „Kukavičja jaja“ u NVO sektoru?

Iznenađuje šarolikost različitih pravnih lica koje FIA vodi u registru udruženja i fondacija. Zašto su tu npr. Agencija za bankarstvo FBiH, Agencija za nadzor osiguranja FBiH, Izvozno-kreditna agencija FBiH? Nezavisni operator sistema u BiH koji upravlja sistemom prijenosa električne energije u BiH očito nije udruženje, a sami sebe definiraju kao neprofitnu kompanija BiH u vlasništvu entiteta RS i FBiH. Međutim, i oni su u registru udruženja. Kao uostalom i 68 političkih partija, više od 200 mjesnih zajednica, profesionalni sportski klubovi, čak i neke javne ustanove. Ima i vrtića, vodovoda, vatrogasnih društava, privrednih komora, zadruga, sindikata.  

Po klasifikaciji djelatnosti u BiH, razred 94.99 (Djelatnosti ostalih članskih organizacija) najviše odgovara opisu onih organizacija civilnog društva na koje najčešće mislimo kad kažemo „nevladine organizacije“ – djelatnosti organizacija koje nisu pridružene nijednoj političkoj stranci, a promoviraju interese javnosti ili upozoravaju na probleme pomoću obrazovanja javnosti, uticaja na donosioce odluka, prikupljanja sredstava itd. Takvih organizacija ima samo 4.386.

Priča o firmama koje su se maskirale u NVO i bave se isključivo prodajom usluga ili proizvoda su druga priča, tema za neki novi blog.

3. Uporedimo se po kantonima

Znamo da nije svejedno u kojem dijelu BiH živimo. Koliko organizacija ima u vašem kantonu je važan podatak, ali je još važnije pitanje kakav je tip organizacija i na koji način rade, da li su transparentne, da li imaju programe korisne za vas? Ipak, u ovom blogu, bavićemo se samo osnovnim pokazateljem – brojem organizacija.

Raspored broja udruženja i fondacija po kantonima ne iznenađuje previše – ubjedljivo je najveći broj organizacija u Kantonu Sarajevo, a najmanji u Bosansko-podrinjskom kantonu.

Nas naravno najviše zanimaju organizacije u razredu 94.99, a poredak kantona u odnosu na taj kriterij je skoro isti (samo su Tuzlanski kanton i HNK zamijenii mjesta u odnosu na prethodnu tabelu).

Važan faktor koji treba uzeti u obzir je broj stanovnika u kantonima, kako bismo dobili „gustoću“ organizacija, pa je interesantno da je najviše organizacija u odnosu na broj stanovnika u tri kantona -Kantonu Sarajevo, HNK i Bosansko-podrinjskom kantonu (po jednoj organizaciji 176 stanovnika), a slijede Posavski kanton (188), Zapadnohercegovački kanton (246), Srednjobosanski kanton (252), Tuzlanski kanton i Kanton 10 (277), a najmanju „gustoću“ NVO imaju Zeničko-dobojski kanton (322) i Unsko-sanski kanton (354 stanovnika po jednoj organizaciji). Poređenja radi, u Srbiji je taj broj oko 200, dok je u Hrvatskoj puno veći broj organizacija, gdje na svakih 80 građana dolazi jedno udruženje.

Ovi podaci potvrđuju prilično poražavajuće stanje da je sve teže naći bilo kakvo aktivno udruženje u pojedinim dijelovima naše domovine.

 4. Udruženja i fondacije (ni)su jako bogati

U trećem sektoru radim više od dvadeset godina i sigurna sam da finansijska situacija nije sjajna. Međutim, sljedeći podaci su me uzdrmali u mom ubjeđenju – imovina svih 9.086 udruženja i fondacija je vrijedna nevjerovatnih 883,497,216 KM, dok su prihodi tokom 2019. godine iznosili skoro isto toliko: 817,468,959 KM.

Da vas je neko pitao da nabrojite pet organizacija sa najvećom imovinom u FBiH, da li biste se sjetili Nogometnog/fudbalskog saveza BiH, Agencije za bankarstvo FBiH, Izvozno-kreditne agencije BiH, Fondacije za razvoj obrazovanja Ilidža, ili Nezavisnog operatora sistema u BiH? Svi oni pojedinačno imaju imovinu vrijednosti veće od 30 miliona KM (Ako niste čuli nikada za Fondaciju za obrazovanje, sigurno ćete je prepoznati pod imenom Internacionalni univerzitet u Sarajevu). 

Kad pogledamo prosječnu vrijednost prihoda, nije iznenađenje da su organizacije u Sarajevu sa najvećim budžetima, sa vrtoglavih 240,482 KM po organizaciji. Na drugom mjestu je Hercegovačko-neretvanski kanton sa prosječnim budžetom organizacija od 51,279 KM. Stanite, nešto tu nije logično. Otkuda tolika razlika? Uzrok te anomalije će se otkriti uvidom u spisak organizacija sa najvećim prihodima u Kantonu Sarajevo:

Sad se vidi da čak 53% ukupnih prihoda organizacija u Kantonu Sarajevo otpada na prvih 10 sa ovog spiska (304,483,096 od ukupno 574,992,619 KM)! Pri tome je među njima samo Fondacija Hastor iz razreda 94.99. Dakle, jasno je da ovi podaci nisu realna slika stanja u nevladinom sektoru, ali jesu još jedan indikator da mnoge od ovih pravnih lica prosto ne spadaju među udruženja i fondacije, koje su najčešće definisane kao dobrovoljna asocijacija osoba koje su povezane istim idejama i ciljevima.

 5. 111 miliona KM prihoda iz budžeta

Teško je pronaći podatke o tome koliko novca iz javnih budžeta dobijaju udruženja i fondacije. To znamo mi u CPCD jer smo više puta provodili ta istraživanja. Većinom je potrebno bezbroj puta nazvati institucije, moljakati za informacije, tražiti poznanike koji mogu „pogurati“ da neko popuni i vrati upitnik…muka živa. Zato je prelijepo imati podatke poput ovih koje FIA nudi na uvid. I opet su to nevjerovatno velike cifre – čak 111 miliona KM je dodijeljeno u 2019. godini udruženjima i fondacijama u FBiH. Sad već znamo, mora se uraditi mala analiza spiska 25 organizacija koje su dobile najviše budžetskih sredstava u FBiH:

Na ovom spisku skoro da i nema tipičnih udruženja – u oči upada 6 političkih stranaka,  3 fudbalska kluba, Turska radio televizija, pa čak i jedna željeznička javna korporacija. Jasno je da ova ukupna cifra obuhvata finansiranje sa raznih nivoa vlasti – općinskog, kantonalnog, entitetskog i državnog i da ne možemo ići dublje u analizu.

Ova je kategorija meni uvijek najbitnija, jer se tu radi o našem novcu, koji odvajamo od svojih prihoda kroz razne poreze, u jako velikom procentu. Zato je bitno da više pričamo o kriterijima za dodjelu, o transparentnosti cijelog procesa, i naročito važno, o kontroli utrošenih sredstava.

Moja velika neispunjena želja je da naša država vodi računa o svakoj KM poreskih obveznika, onako kako to rade vlade drugih država koje ulažu svoja sredstva u razvoj manje razvijenih zemalja, pa i u BiH. Da se procjenjuje omjer uloženo-dobijeno. Da se troši novac u srazmjeru sa našim uloženim naporima da ga zaradimo, i da rezultati poboljšavaju živote građana i građanki BiH.

Umjesto zaključka

Ovi su podaci zagolicali moju maštu. Šta li se još krije u duboko zakopanim i prekrasnim bazama podataka u raznim institucijama širom Bosne i Hercegovine? Kad bi svi otvorili pristup podacima, bilo bi lakše analizirati situaciju, i određivati dalji pravac akcije. Jer mora se puno toga mijenjati, i to mi moramo uraditi – mi, domaće organizacije i naše domaće institucije, kako ne bismo u budućnosti završili sa listom udruženja i fondacija u kojima nedostaju udruženja i fondacije (koje se bave demokratizacijom društva i konstruktivnom kritikom vlasti).

Ali to je već nova serija blogova sa još uzbudljivijim temama.

Aida Daguda
Aida Daguda
Autorica teksta Direktorica CPCD
X