Centar za promociju civilnog društva 2014. godine započeo jednu zanimljivu akciju “Hour of Code” (Sat kodiranja). Ovo je globalna akcija u kojoj je cilj popularizirati IT sektor dominantno kod djece.
U tom periodu su ovakve akcije bile rijetke, jer ekspanzija programiranja u Bosni i Hercegovini dešava se tek poslije (2018. i 2019. su preketnice u ovoj oblasti). Ušli smo u ovu priču, pa šta bude!
A bilo je!
Bilo je više od 200.000 učenika i učenica na satovima kodiranja.
Bilo je više od 2.000 škola, kompanija, organizacija….
Bilo je bezbroj dječijih osmijeha 🙂
Najljepše se nasmijala učenica iz jedne područne osnovne škole iz Velike Kladuše.
Ovu školu ukupno pohađa cc 50 učenika/ca, ali su ušli u borbu da se domognu velikog finala, koje se održalo u Sarajevu. Udarnički su odradili sve zadatke i uspjeli u svojoj misiji – plasirali su se u finale!
Teško je preko slova dočarati njen osmijeh kad je izašla iz autobusa i kada je bila sigurna da je njena škola među najbolje tri osnovne škole u Bosni i Hercegovini u ovoj oblasti.
Stisnula mi je ruku snažnje nego druga djeca. Bila je ponosna na sebe i bila je liderka. Povela je svoju ekipu do jedne od najljepših priča – iskodirali su za sve medalje ovog svijeta.
Na kraju nisu bili pobjednici (formalnog takmičenja), ali su se ponašali pobjednički. Rekli su mi da im niko nikada nije pružio ovakvu priliku, da se ravnopravno takmiče s ostalim školama iz Bosne i Hercegovine.
Nemaju oni skupe računare, nemaju dodatne časove informatike, ali imaju pobjednički duh!
Ovo se desilo na finalnom takmičenju 2020. godine, a 2022. godine dobijamo još jednu sjajnu priču.
Ovoga puta smo koncept takmičenja malo promijenili, te smo odlučili pozvati pet najuspješnijih škola na ITviziju (prošireno izdanje Sata kodiranja).
Pripreme učenika i učenica za ITviziju su bili u rangu priprema za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Pazili su na svaki detalj!
Posmatrao sam ih sa strane bojeći se da im ne poremetim koncentraciju.
Počelo je takmičenje! Bilo je mahera koji su u nekoliko minuta riješili svoje zadatke, ali je bilo i onih koji su imali borbu sa sobom – da li da odustanu i zaplaču jer ne mogu riješiti zadatke ili da nastave pokušavati, pa možda i uspiju.
Primjetio smo dvije djevojčice koje su na rubu suza, bile su pred odustajanjem, jer nisu mogle da riješe nijedan zadatak. Bile su premlade za kodranje, ali su imale veliku želju da se takmiče.
Profesorica, koja je organizovala takmičarski dio IT vizije, je također ovo primjetila. Prišla im je pedagoški, onako kako i treba. Rekla im je da iskodiraju šta znaju, te da se ne brinu. Nisu odustale, iskodirale su svoje prve kodove u životu. Naraslo im je samopouzdanje i ponosno su predale svoje radove.
Osmijeh se vratio u učionicu!
CPCD je i ove godine volonterski isprogramirao jednu od najljepših priča u Bosni i Hercegovini!
Kroz ovo takmičenje nam ciljevi nisu svima isti, ali je najbitnije da svi do njih dođemo.
Na ITviziji 2022 smo svi došli do svojih ciljeva i svi smo pobjednici!