Važnost kontinuiranog učenja

Piše: Sanela Čičić

Davno iza nas su ostala vremena kada je posjedovanje univerzitetske diplome bilo odraz prestiža, jer su rijetki imali mogućnost da se fakultetski obrazuju. Bilo je dovoljno završiti fakultet i pred vama je bila svijetla budućnost. Mogućnosti za zaposlenje, sigurnost, profesionalno napredovanje. Nebo je granica.

Kada su se pojavili računari u poslovnoj zajednici, oni koji su savladali vještine upotrebe ovog novog sve rasprostranjenijeg dodatka uspješnom poslovanju, postali su konkurentniji u odnosu na one kojima to nije pošlo za rukom, ili koji jednostavno nisu imali priliku prići računaru. Međutim, računari nisu još uvijek bili u tako masovnoj upotrebi, tako da su i dalje u mirovinu ispraćene generacije ljudi kojima je jednom stečena diploma značila da više nikada ne moraju otvoriti knjigu i naučiti nešto. Pojava interneta je u jednačinu uvela najprije poznavanje engleskog jezika, a postepeno i drugih stranih jezika.

Postepeno dođosmo u vrijeme današnjice, kada se univerzitetska diploma u nekim industrijama podrazumijeva, a u drugima ne predstavlja uslov za uspješnu karijeru. Globalizacija je učinila svoje, pa ljudi govore po nekoliko stranih jezika. Tehnološka industrija ne jenjava, i kad god pomislite da ste imate zadovoljavajuće znanje da sa sigurnošću možete u svoj curriculum vitae napisati da poznajete rad na računaru, pojavi se neka nova aplikacija, platforma, software, i morate učiti ispočetka. Zašto? Zato što u protivnom uopće niste konkurentni na tržištu rada. Svijet se prebrzo mijenja i bilo kakva pauza vas može značajno unazaditi i omesti vaš profesionalni napredak. većinom je to razlog zbog kojeg ljudi rade na stjecanju novih znanja i vještina. Međutim, aspekt cjeloživotnog učenja je zapravo koncept koji je usko povezan sa kontinuiranom nadogradnjom sebe, izlaskom iz zone komfora, individualnom ispunjenošću.

Abraham Maslow je bio američki psiholog, najpoznatiji po uspostavi tzv. Maslovljeve hijerarhije potreba. On je ljudske potrebe poredao u piramidu, na način da su osnovne ljudske potrebe baza piramide. Nakon zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba, čovjek teži ka nečem većem, odnosno kreće se ka vrhu piramide. Tako bazu čine fiziološke potrebe, poput disanja, hrane, vode i sl., zatim dolazi potreba za sigurnošću, potreba za ljubavi i pripadanjem, potreba za poštovanjem, i naposljetku samoaktualizacija. Ova ljudska potreba opisuje najviši nivo psihološkog razvoja pojedinca. Kažu da je svega 2% samoaktualiziranih ljudi na svijetu. Međutim, postoje savjeti kako postići samoaktualizaciju. Preporučuje se, između ostalog, isprobavati nove stvari umjesto držanja starog puta, preuzeti odgovornost i naporno raditi, te pokušati identificirati svoje loše navike i imati hrabrosti mijenjati ih. Cjeloživotno učenje je odličan način da se kroči tim putem. Izgradnja globalne kulture cjeloživotnog učenja će biti ključ rješavanja izazova s kojima se čovječanstvo suočava.

U dinamičnom svijetu današnjice, potrebno je prepoznati postojanje sve većeg broja pitanja za čije je rješavanje potrebna međusektorska saradnja, a za transdisciplinarna istraživanja neophodno je kontinuirano učenje. U konačnici, cjeloživotno učenje je ne samo prilika da se radi na sebi, nego i da se revitalizira tržište rada na način da se omogući pravedna tranzicija zaposlenika prevaziđenih zanimanja u neka druga koja su perspektivnija. Uz viđenja da cjeloživotno učenje treba priznati kao ljudsko pravo, na ovaj način jača se kapacitet društva da osigura poštivanje osnovnih ljudskih prava, kao što je pravo na rad.