Nova dinamika Evrope: Čemu se BiH može nadati? Refleksija na panel diskusiju

Zemlje Zapadnog Balkana približavaju se surovoj realnosti u kojoj je Evropska Unija na nestabilnim nogama, dezorijentisana i zaokupljena preispitivanjem internog zajedništva. Uslijed jačanja desničarskih stranaka širom Evrope, što su posebno pokazali zadnji izbori za Evropski parlament, daljnje proširenje stavljeno je na čekanje. Brexit je bliže nego ikada, i pitanje je kako će se EU sistem održati nakon izlaska jedne od njenih najuticajnijih članica. Šta preostaje zemljama Zapadnog Balkana, koje nestrpljivo čekaju u redu da se približe napretku, modernizaciji i stabilnosti koje obećava EU?

Svaka od Balkanskih zemalja se treba odvažiti na neke „bolne“ i nimalo lake promjene, i Sjeverna Makedonija je najbolji pokazatelj ovoga sa promjenom imena države radi rješavanja nesuglasica sa Grčkom. Iako napredak nije sjajan, ali ni zanemariv, Predsjednik Francuske, Emmanuel Macron, zaustavio je daljnji proces pregovaranja o pristupanju. Razloga za ovaj potez je mnogo, od kojih je najočiglednije da jačanje francuske opozicije na čelu sa Marine Le Pen ozbiljno ugrožava Macronovu moć, te ga motiviše da se približi francuskom narodu koji je jasno protiv proširenja.

Glavno pitanje koje se postavlja diljem Evrope jeste da li je zaustavljanje pregovora uzrokovano unutrašnjim problemima u EU ili nedovoljnim napretkom zemalja koje očekuju članstvo. Koji god odgovor bio, euroskeptici i nacionalisti su ga dočekali sa osmijehom, ističući kako je opcija priključenja za Bosnu i Hercegovinu dalja nego ikad. Jasno je da određene zemlje kvare ugled Evropske Unije koje obećava ekonomski razvitak, pojačanu demokratizaciju i vladavinu prava, ali zemlje Zapadnog Balkana važno su žarište uticaja velikih igrača, i ukoliko EU izgubi povjerenje potencijalnih članica, lako je moguće da će druge velike sile, kao Rusija, Turska, SAD, te Kina, pokušati pronaći svoje uporište u ovom području. Posebno podložne uticajima će biti Bosna i Hercegovina i Kosovo, kojima po svim predviđanjima predstoji bar dvije decenije napornog rada do zvaničnog članstva. Neupitno je da je Balkan strateški interes EU, no istovremeno se ne trebamo zavaravati da je i jedan od prioriteta. Pored Brexita, zategnutih odnosa sa Turskom i Rusijom, izbjegličkog vala, EU je usredotočena na to kako smanjiti uticaj klimatskih promjena, o čemu nam svjedoči i porast moći Europske stranke zelenih dobijene na izborima za EU parlament. U ovakvim okolnostima, problematični je Balkan najmanje potreban. Međutim, to ipak ne znači da vrata EU nisu dugoročno otvorena za zemlje Zapadnog Balkana.

Gdje se BiH nalazi na EU putu?

EU  je 1997  kreirala regionalni pristup zemljama Zapadnog Balkana , među kojima je i Bosna i Hercegovina te na taj način stvorila političko i ekonomsko uslovljavanje za stvaranje bilateralnih odnosa. U Solunu je 2003. godine Vijeće Evrope deklarisalo da je EU  budućnost Zapadnog Balkana i u tom kontekstu je i BiH nastavila svoj put evropskih integracija. BiH  je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAP)  potpisala 2008. godine i time ustanovila okvir za implementaciju pravnih, administrativnih, institucionalnih i ekonomskih reformi koje bi trebale voditi BiH na putu evropskih integracija.[1]  Međutim, SAP je stupio na snagu tek 2015.godine, a razlog za ovoliko kašnjenje leži upravo u neusvjanju zakona. Dok su Hrvatska, Albanija, Makedonija i Crna Gora odmah oformile Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje zaduženo za nadzor implementacije SAP-a, Bosna i Hercegovina je ovo učinila tek 2015. godine.[2]

Jedan od posljednjih koraka koja je Bosna i Hercegovina uradila je popunjavanje upitnika EU komisije, koji su predali tek 2018. godine. Ono što treba napomenuti jeste da od svih država koje su trebale popuniti upitnik, Bosni i Hercegovini je trebalo najviše vremena da to uradi.  Čak i nakon popunjavanja i predavanja upitnika 22 su pitanja ostala neodgovorena.[3] Najveći razlog ovoga je kompleksna politička i birokratska struktura Bosne i Hercegovine, s obzirom da se upitnik morao popunjavati na nivou oba entiteta kao i distrikta. Odgovori na svim nivoima vlasti moraju biti ujednačeni, kako bi BiH pokazala da govori jednim glasom, što je zbog njene strukture bilo teško postići. Jedno od glavnih nastojanja EU jeste da govore jednim glasom te samim tim to očekuju od ove države, s obzirom da se radi o sličnim strukturama i često možemo čuti da je BiH sama po sebi mala EU kada je birokratija u pitanju. Politiku jednog glasa je već sada teško postići u EU, a još više bi bilo otežano kada bi imali članicu koja ima isti problem, što bi donošenje odluka u EU institucijama učinilo još kompleksnijim.

Moramo uvijek imati na umu da su evropske integracije dvosmjeran proces, BiH ne može očekivati članstvo, ako ne poradi na svojim unutrašnjim politikama, niti EU može očekivati od BiH da se sve reforme implementiraju preko noći. Ekonomski gledano, EU ima preko 60 godina

komparativne prednosti u odnosu na BiH u svim aspektima i to samo po sebi je također prepreka. Jedan od većih problema sa kojima se susrećemo jeste što je većina izjava političara vezana za EU integracije samo deklarativna, što znači da se mnogo priča o tome, a veoma malo zapravo radi.

Davor Vuletić je u analizi Nova dinamike Evrope: Čemu se BiH može nadati, citirao bivšeg šefa Misije BiH pri EU i sadašnjeg predsjednika Panevropske Unije BiH, Osmana Topčagića, koji kaže: „Bosna i Hercegovina ne smije koristiti neslaganja unutar Evropske unije kao izgovor da ne radi svoju zadaću“.[4] BiH ima 14 ključnih prioriteta koje mora da ispuni prije nego što uopšte otvori pregovore sa Evropskom Unijom. Direktorica Direkcije za Evropske integracije (DEI), Daria Ramljak je na predstavljanju analize Vuletića naglasila kako „Akcioni plan, izdat od strane DEI, sadrži šest od 14 uvjeta i već su probijeni rokovi za implementaciju nekih od tih uvjeta.“ Kao  primjer je navela član pet koji se odnosi na osuđivanje ratnih zločina, a koji je trebao biti implementiran u oktobru 2019.godine.

Bosna i Hercegovina mora da zadovolji Kopenhagenške kriterije koji se sastoje iz tri komponente: političke, ekonomske i zakonodavne. Po političkom kriteriju Bosna i Hercegovina je tek u ranoj fazi prilagođavanja, naglasila je Dženana Hodžić, savjetnica u Delegaciji Evropske unije u BiH. Da bi se ovi kriteriji ispunili BiH mora da poradi na jačanju demokratskog funkcionisanja institucija, zaštite ljudskih prava i vladavine prava. Očigledan primjer da BiH ne ispunjava ove kriterije je nepoštivanje odluke Europskog suda za ljudska prava vezano za slučaj Sejdić-Finci čime se krše ljudska prava i vladavina prava.

Po ekonomskom kriteriju, BiH je u ranoj fazi prilagođavanja po oba kriterija stvaranja tržišne ekonomije i konkurentnosti. Prema predviđanju Svjetske banke, BDP po glavi stanovnika za 2019. godinu u BiH bi trebao da iznosi 3.4%, što je izuzetno spor rast kada govorimo o državi u tranziciji, dok inflacija nastavlja da raste.[5] Da bi građani Bosne i Hercegovine osjetili rast tržišne ekonomije, mora da se dostigne BDP od najmanje 7%, odnosno onaj prije ekonomske krize iz 2008. godine. Jedno od najčešćih pitanja je kako da BiH unaprijedi svoju ekonomiju, koja većini predstavlja početnu tačku razvoja države. Dodatan problem usporavanja ekonomije je i nedovoljna likvidnost berze u BiH, što znači da se inovacije i start up-i ne podržavaju koliko bi trebali. Jedan od prijedloga može biti i primjer 4 azijska tigra (Hong Kong, Južna Koreja, Taiwan i

Singapur)[6] i BiH bi mogla slijediti njihov primjer kako bi obnovila i poboljšala ekonomiju, no pitanje je koliko ima političke volje za takvo nešto.

Treći kriterij je zakonodavstvo i tokom panel diskusije održane nakon predstavljanja analize „Nova Dinamika Evrope: Čemu se BiH može nadati?“, savjetnica Hodžić je naglasila da Bosna i Hercegovina uopšte nema program zakonodavstva na državnom nivou. Prebacivanje većine zakona na nacionalni nivo će biti jedan od glavnih uslova Evropske Unije, što će dodatno produžiti proces pridruživanja. Bitno je napomenuti da nepostojanje zakonodavnog programa na nacionalnom nivou znači da Bosna i Hercegovina krši SAP.

Od Bosne i Hercegovine se očekuje u narednom periodu da temeljno poboljša svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi ispunila 14 ključnih prioriteta iz oblasti demokratije i funkcionalnosti, vladavine prava, osnovnih prava te reforme javne uprave navedenih u  Mišljenju Komisije. Neki od tih prioriteta su: „transparentnost finansiranja političkih stranaka, održavanje izbora u Mostaru, usklađivanje zakona sa EU zakonima, osiguravanje jednakosti i nediskriminacije među građanima, uspostavljanje bolje kordinacije između zakonodanih tijela, ukidanje smrtne kazne propisane u Ustavu Republike Srpske, itd.“[7]

Ima li BiH alternativu?

“Evropsko Vijeće (…) je potvrdilo svoju nedvosmislenu podršku evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana” , obećavajuća je rečenica Saopštenja Komisije Evropskom Parlamentu u kojem je jasno istaknuta perspektiva proširenja na Zapadni Balkan. Međutim, ono što su mnogi zanemarili jeste rečenica koja jasno oslikava ono čemu danas svjedočimo. Naime, Komisija se jasno ogradila od bilo kakvih napada i optužbi rečenicom: “Međutim, naša Unija mora biti jača i čvršća, prije nego postane veća.” [8]

 Upravo ova teza objašnjava odluku EU, koju mnogi smatraju jednom od najkatastrofalnijih ikada, a to je da se odbije nastavljanje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Posljedice ove odluke će uskoro biti vidljive, jer su političke strukture na čelu sa Zaev-om bazirale čitavu svoju karijeru i političku moć u uvjeravanje Makedonaca da je EU jedini ispravni put. Sada kada su tradicionalisti i europskeptici glasniji nego ikada, napominjući kako je današnja Sjeverna Makedonija ponižena promjenom imena sada dobila još dodatni šamar u lice od Macrona i njegovih saveznika, Šef Vlade Zoran Zaev ponovo poručuje: “Republika Sjeverna Makedonija nema druge alternative osim EU članstva, i vjerujem da čitav region nema druge alternative.” [9]

Šta je sa Bosnom i Hercegovinom? Davor Vuletić smatra da se ne trebamo plašiti da će druge sile, kao što su Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina i Turska iskoristiti vakum, jer su sve ove zemlje već godinama tu i utiču, u većoj ili manjoj mjeri, na političke strukture. Analitičari su već počeli da razmatraju alternative proširenju EU na Zapadni Balkan. Jedan od njih je i Gerald Knaus, koji smatra da je Macron samo zakopao već odavno mrtvu ideju priključivanja balkanskih zemalja EU. Knaus se zalaže za drugačiji pristup državama Zapadnog Balkana, sličan Norveškom i Islandskom modelu, usmjerenom prvenstveno na njihovo pridruživanje jednistvenom tržištu što bi ojačalo ekonomiju. Andreas Ernst, novinar Neue Zürcher Zeitunga ošro je osudio licemjerstvo aktera EU- ZB, ističući kako se “EU pravi da želi primiti balkanske zemlje u članstvo, a vodstva tih zemalja se prave da provode reforme.” [10]

Na pitanje da li je za BiH bolje da se usmjeri ka nekim blažim opcijama integracije, kao što to mnogi analitičari preporučuju, prvenstveno misleći da BiH treba slijediti “Norveški model”, Davor Vuletić odgovara:

„Model karakterističan za Norvešku i Island je specifičan po tome što su oni ekonomski, energetski, transportno i u mnoštvo drugih politika integrisani sa Evropskom Unijom, najprije zbog svog geografskog položaja i ekonomije, ali nikad nisu politički postali članovi EU. Važna stavka ovdje jeste da oni nisu postali potpuni politički članovi zato što oni to nisu htjeli i to je ogromna razlika koja se treba istaknuti pri razmatranju ove ideje u slučaju BiH. Norveški model jeste jedna od opcija za BiH, koja je možda zemlja previše idejno i politički daleko od Evropske Unije, ali bi bez obzira na to ekonomska unija predstavljala ogromnu korist za obje strane. “

Šta je sa građanima Zapadnog Balkana?

Građani bi trebali da se više uključe i edukuju o procesima evropskih integracija jer na kraja dana ulazak odnosno neulazak u EU će njih najviše pogoditi. Kako Davor Vuletić piše „Samo informisani ljudi mogu donositi informisane izbore za svoju budućnost“.[11]

Problem je što se o stvarnim izazovima na putu do EU članstva uopće ne govori dovoljno, te populacija zemalja Zapadnog Balkana često ima nerealne stavove o realnim šansama integracije. Marko Čeperković navodi da stanovnici većine država Zapadnog Balkana, posebno Kosova i Albanije, vjeruju da će njihova zemlja ući u EU prije 2025. [12] Ova nerealna očekivanja, zajedno sa praznim obećanjima zvaničnika, dovest će do bijesa i razočarenja kada se ta ista očekivanja ne ispune, što dugoročno može dovesti do dodatnih problema za ove zemlje.

              Pred EU je ozbiljna zadaća jačanja vlastitih kapaciteta, te stvaranja jasne slike i stava o proširenju. Stanovnici Bosne i Hercegovine trebaju biti svjesni da su reforme koje će približiti zemlju EU, zapravo reforme potrebne da bi se ojačala i oformila stabilna i funkcionalna država. Ono što definitivno nedostaje jeste politička volja i konkretne akcije, a ne samo deklarativna podrška političkih zvaničnika bez pokrića.

Mišljenje Komisije o BiH nije bilo dio dominantnog narativa u BiH medijima, te su građani mogli naići na različite, često zbunjujuće komentare. Od potpuno negativnih, do lažno optimističnih, malo je bilo onih realnih među političkim zvaničnicima. A realnost je sljedeća: Dobili smo većinu negativnih ocjena, a napredak je na većini polja na jako niskom nivou. BiH je već propustila previse prilika i vrijeme je da se pređe sa riječi na djela. Još važnije je da građani BiH postanu svjesni da za stagnaciju trebaju kriviti bh. političare, ne EU.

Zaključak

Mir i stabilnost u regionu su aspekti oko kojih EU ne pristaje na kompromise, sve u nastojima da Zapadni Balkan, kako Davor Vuletić navodi, bude više “Zapadni” a manje “Balkan”, što je jedini način da u narednom periodu ovo područje postane zaista dijelom jedne ideologije karateristične za Evropsku uniju.

Bosna i Hercegovina je u proces integracija ušla u isto vrijeme kada i Hrvatska, koja je sada već članica EU, a imale su slično nasljeđe. Međutim, BiH, pored njene unutrašnje strukture

kao prepreke, vuče za sobom breme nepovjerenja, nedostatka političke volje vodećih ljudi da se konkretnije radi na ovom pitanju i lošeg tajminga.

Ono gdje bi se BiH mogla ugledati na Evropsku uniju jeste postizanje kompromisa. U političkim strukturama kao što je bosanskohercegovačka, kompromis je vjerovatno i najbolji odgovor na rješavanje različitih pitanja od važnog interesa. To možda znači da nećemo uvijek dobiti sve što želimo, ali možemo dio toga, što se do sad pokazalo kao najbolji način pregovora.  Četrnaest prioriteta trebaju biti glavni ciljevi svake političke stranke, jer će upravo dostizanje ovih ciljeva dovesti do značajnog napretka bh. društva. Sramotno je da se o problemima u BiH i rješenjima za te iste probleme više raspravlja u Briselu, Luksemburgu i drugim evropskim centrima, nego u BiH. Važno je da se više piše i govori o putu BiH ka EU, te izazovima koje susreće na tom putu, jer bi to, pored veće informisanosti i realnijih očekivanja , dovelo i do većeg pritiska na poličare da preduzmu konkretne akcije ka ispunjavanju zahtjeva EU tijela. Sudeći po trenutnim dešavanjima pravo pitanje je da li je bh. političarima uopće u interesu raditi na ispunjavanju uslova koji bi doveli do napredovanja bh.društva.

Literatura:

[1]Europa.ba. (2019). BiH and the EU. [online] Dostupno na: https://europa.ba/?page_id=480

[2] Dei.gov.ba. (2018). Zajednička tijela EU i BiH po SSP-u. [online] Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/bih_eu/zajednickatijela/default.aspx?id=20237&langTag=hr-HR

[3] Europa.ba. (2019). BiH and the EU. [online] Dostupno na: https://europa.ba/?page_id=480

[4] Vuletić, D. (2019). Nova Dinamika Evrope: Čemu se BiH može nadati?. Sarajevo: Friedrich Ebert Stiftung.str.9

[5] World Bank. (2019). Overview Bosnia and Herzegovina. [online] Dostupno na: https://www.worldbank.org/en/country/bosniaandherzegovina/overview#4

[6] Poslovne novine. (2018). Priča o četiri azijska tigra – Poslovne novine. [online] Dostupno na: https://poslovnenovine.ba/2018/08/08/prica-o-cetiri-azijska-tigra/

[7] Ec.europa.eu. (2019). COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCILCommission Opinion on Bosnia and Herzegovina’s application for membership of the European Union. [online] Dostupno na: https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-bosnia-and-herzegovina-opinion.pdf

[8] Info.europa.ba. (2018). SAOPŠTENJE KOMISIJE EVROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EVROPSKOM EKONOMSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Vjerodostojna perspektiva proširenja za Zapadni Balkan i pojačano angažovanje EU na Zapadnom Balkanu. [online] Dostupno na: https://info.europa.ba/assets/upload/StrategijaZapadniBalkanBCS.pdf

[9] Novinite.com. (2019). Zoran Zaev: Northern Macedonia Has no Alternative but EU Membership – Novinite.com – Sofia News Agency. [online] Dostupno na: https://www.novinite.com/articles/201552/Zoran+Zaev%3A+Northern+Macedonia+Has+no+Alternative+but+EU+Membership

[10] Rujević, N. (2019). “Norveški model” – opcija za Zapadni Balkan? | DW | 04.11.2019. [online] DW.COM. Dostupno na: https://www.dw.com/hr/norve%C5%A1ki-model-opcija-za-zapadni-balkan/a-51098226

[11] Vuletic, D. (2019). Nova Dinamika Evrope: Čemu se BiH može nadati?. Sarajevo: Friedrich Ebert Stiftung

[12] Čeperković, M. (2019). The EU won't, and shouldn't, fix the Western Balkans – Emerging Europe | News, Intelligence, Community. [online] Emerging Europe | News, Intelligence, Community. Dostupno na: https://emerging-europe.com/voices/the-eu-wont-and-shouldnt-fix-the-western-balkans/