

„Završila sam sve potrebne korake, napokon imam registrovan obrt“ rekla mi je Mirsada Odžaklija kada sam ju nedavno srela na jednom od Lucky Market sajmova u Sarajevu.
Sjećam se svog prvog susreta s Mirsadom, našom Mikicom. Energična žena sa godinama iskustva u obrtništvu ali i mnogo pitanja vezanih za obrtništvo. Njene kreacije odišu autentičnošću.
Tokom tog prvog susreta, Mikica je sa svim učesnicama podijelila izazove s kojima se kao penzionerka i obrtnica susreće, te navela da ju stanje žena u obrtništvu prisililo da odustane od registracije svoga obrta. Na aktivnostima tokom projekta Crafty, Mikica je bila među najangažiranijim učesnicama. Tako je kroz jedan od treninga imala priliku čuti kako registrirati obrt, koje su vrste obrta, te kako isti promovirati i načine registracije obrta.
Dva mjeseca kasnije – Mikica mi saopštava da je registrirala obrt, s mnogo ponosa i sreće. Jedan od ciljeva projekta Crafty upravo je bio poticanje žena koje nemaju registrirane obrte da ih registriraju. Međutim, nazvati to projektnim ciljem zvuči vrlo površno i hladno. Važno je da shvatimo da osobe koje sudjeluju u projektima koje vodimo nisu samo broj i da se iza svakog našeg „indikatora“ kriju Mikica, Lejla, Nađa, Tanja i hiljade drugih osoba, svaka sa svojom pričom.
Mikicino „ma s tobom bismo mi (obrtnice) bilo gdje“ kao odgovor na moje pitanje hoćemo li se vidjeti na Crafty konferenciji za mene je mnogo više od indikatora u projektu… Indikator je toga da samo ukoliko iskreno podržavamo jedna drugu i stvaramo okruženje u kom su naše prijateljice, suradnice, kolegice, saborkinje sigurne da podijele svoje izazove i nedoumice i zauzvrat dobiju savjet, možemo osigurati ravnopravnost i uspjeh svih žena.
Mirsada izrađuje unikatan nakit i odjevne predmete, a tu unikatnost i živi. Sreća je poznavati ju.