Sloboda govora nije sloboda govora mržnje

Govoru mržnje kao sve dominantnijem načinu ispoljavanja moći nad drugima i drugačijima u javnom prostoru u Bosni i Hercegovini potrebno je stati u kraj, zaključeno je na trećoj po redu održanoj radionici u Banja Luci dana 27.03.2019. godine u okviru Programa osnaživanja nezavisnih medija – IMEP.

Održane radionice u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci okupile su novinare, urednike, advokate, članove nevladinih organizacija i studente, a za cilj su imale podići nivo svijesti o govoru koji širi, potiče, promovira ili opravdava mržnju, netoleranciju, diskriminaciju i neprijateljstvo.

Svako individualno, ali i društvo u cjelini mora biti angažovano na suzbijanju govora mržnje, ali i zaštiti manjinskih grupa koje su najviše izložene govoru mržnje, složili su se sudionici.

Profesor Enes Osmančević, član Komisije za žalbe Vijeća za štampu u BiH, ukazao je na odgovornost koji mediji imaju u širenju govora mržnje.

 „Mediji su ti koji neselektivno i nekritički prenose izjave političara u dnevno-političko komunikaciji, bez ikakvog filtera i kritičkoga upozorenja. Mediji imaju mogućnost ograditi se od takvih izjava, upozoriti publiku na njihovu štetnost ili čak bojkotirati takve izjave. Na žalost, to se ne radi jer je prisutna pristranost medija koja opet pokazuje da je novinarska profesija još uvijek nesamostalna u odnosu na politiku“, naveo je Osmančević.

Jozo Blažević iz Sarajevskog otvorenog centra istakao je da govor mržnje vodi ka zločinima iz mržnje kojima je LGBTI zajednica u Bosni i Hercegovini često izložena. Nažalost, većina slučajeva ne bude procesuirana, kako zbog neefikasnosti organa gonjenja, tako i zbog neprijavljivanja nasilja.

Azra Maslo, predstavnica Regulatorne agencije za komunikacije, ukazala je da je u prevenciji govora mržnje važno njegovo prepoznavanje i adekvatno reagovanje.

”Za utvrđivanje da li određeni govor predstavlja govor mržnje, od vitalnog je značaja da se on posmatra iz šire perspektive u smislu namjeravane svrhe i/ili dejstva koje takav govor izaziva ili želi da izazove, kao i u širokom kontekstu datog društva i njegovih historijskih, kulturnih, političkih i svih drugih važnih konotacija.”

Slaviša Prorok, voditelj projekta naglasio je kako obaveza naše države, kao i ostalih u regiji, direktno vezana za obaveze u kontekstu implementacije Konvencije UN o ukidanju svih oblika diskriminacije, te je podcrtao kako pravo izražavanja nije apsolutno pravo podliježe restrikcijama.

O prijetnjama i govoru mržnje koje su lično iskusili govorili su Husein Oručević, aktivista OKC Abrašević, Amer Bahtijar, novinar portala Tačno.net i Eldin Karić, urednik online magazina Žurnal.

“Ono što se desilo Štefici Galić u svakoj civiliziranoj zemlji bilo bi okvalificirano kao zločin iz mržnje, a kampanja koja se protiv nje vodi i danas kao govor mržnje u javnom prostoru”, upozorio je Bahtijar.

O govoru mržnje u praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH govorila je Sevima Sali-Terzić, viša pravna savjetnica na Ustavnom sudu BiH, koja je u svom izlaganju naglasila važnost konteksta govora mržnje u donošenju presuda.

“U procesu borbe protiv govora mržnje važno je krenuti od pojedinca i njegove lične odgovornosti za svaku izgovorenu i napisanu riječ. Promjene su moguće samo ukoliko u njima učestvuju svi podjednako” naglasila je Sali-Terzić.

Posebnu pažnju izazvali su primjeri govora mržnje u sudskoj praksi sa kojima je prisutne upoznala Sanja Tadić-Stojisavljević, tužiteljica Okružnog javnog tužilaštva u Banja Luci, ističući da ih nažalost ima jako malo, zbog čega je građane, ali i nadležne organe gonjenja potrebno senzibilizirati na opasnost govora mržnje.

Aleksandar Trifunović, urednik Buka Magazina, istakao je da je veliki broj mrzilačkih komentara problem sa kojima se urednici online portala svakodnevno bore. Pitanje kako stati u kraj govoru mržnje u komentarima koji izazivaju i podstiču mržnju, a na koje su organi gonjenja očigledno imuni, postavili su i učesnici.

Amir Kapetanović, sudija Okružnog suda u Banja Luci, je s tim u vezi ukazao na poznatu presudu Evropskog suda za ljudska prava Delfi vs. Estonija koja govori o pravnoj odgovornosti novinskih ili news-portala u pogledu klevetničkih komentara koje najčešće anonimni posjetioci ostavljaju ispod tekstova objavljenih na portalima. Ova presuda predstavlja historijsku prekretnicu u pogledu odgovornosti za klevetu učinjenu putem interneta, kao i način regulisanja pravne odgovornosti na ovom mediju.

„Za govor mržnje u BiH, pored krivične odgovornosti, potrebno predvidjeti i građansku odgovornost. No, kao što su učesnici u više navrata naglasili, pravni sistem nije jedini način djelovanja društva u suzbijanju govora mržnje. Važnost informisanja javnosti o temama poput ove, jesu važan faktor u kreiranju boljeg javnog i medijskog prostora. Potrebno je promovisati i podržati programe medijskog opismenjavanja, a od iznimnog je značaja i razvijanje edukacijskog programa za mlade i djecu kako bi se suočili sa govorom mržnje. Iako nije moguće uvijek izreći sankciju prema osobama koje šire govor mržnje, takav govor uvijek treba naići na javnu osudu“, istaknuto je u zaključcima nakon održanih radionica u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci.

U cilju pokretanja dijaloga koji će voditi riješenjima i poboljšanju trenutne situacije kada je govor mržnje u pitanju, CPCD će svoje preporuke i zaključke uputiti na adresu nadležnih organa.

IMEP je petogodišnji USAID-ov program koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH jačanjem održivosti medija, podizanjem kvaliteta medijskog sadržaja, izgradnjom kompetencija novinara, pružanjem pravne podrške medijima i novinarima, kao i aktivnim uključivanjem građana i građanki u medijski prostor, uz snažnu promociju nezavisnih medijskih glasova u BiH.