Šta je imala na sebi?

“Da li se svom snagom suprotstavila silovatelju ili ne? Očigledno nije, uzimajući u obzir da je silovatelj uspio da joj skine farmerke – odjevni predmet koji se, kao što je svima poznato, ne može skinuti “bez saradnje nosioca/nositeljice”. Dakle, djevojka je “bila prisutna”, ona je “pristala”. Nije bila silovana. Ovakav pristup nije kružio sudnicama decenijama. Vrhovni sud (Corte suprema di cassazione) razmatra oživljavanje starog koncepta “prisustva” u presudi kojom je poništena kazna koju je presudio Apelacijski sud u Potenzi protiv Carminea C. (45), instruktora vožnje, kojeg je tužila osamnaestogodišnja Rosa.“

Ovo je dio teksta talijanske la Repubblice iz 1999. a odnosi se na događaje iz 1992. Naime, te godine u Rimu instruktor vožnje silovao je svoju učenicu. Nakon tužbe i suđenja, silovatelju je određena zatvorska kazna. 1999. godine, silovatelj ulaže žalbu tvrdeći da je sa svojom osamnaestogodišnjom učenicom imao seksualne odnose sa pristankom. Slučaj zatim odlazi na Vrhovni sud Italije gdje se presuda poništava i on biva pušten. Iz razloga gore spomenutih.

Te godine, iz protesta, žene, predstavnice u Parlamentu, odlaze na posao u farmerkama. Kako se vijest o odluci Vrhovnog suda širila, tako su se širili i protesti.

Od 1999. kao vid protesta protiv omalovažavanja žrtava, u nekoliko zemalja svijeta posljednje se srijede u aprilu označava Denim Day ili Dan traperica/jeans hlača.

Često smo svjedoci i svjedokinje govora mržnje upućenog ženama žrtvama nasilja. Često tražila je prati još češće šta je nosila. E, pa… Nije važno. Pravdati silovanje ili bilo kakav vid seksualnog nasilja nad ženama time šta je ona nosila ili je li pila smo dužni/e iskorijeniti. Krajnje je vrijeme da se žene prestanu svoditi na to šta nose i upotrebljavati kao oružje bijednih, neostvarenih stvorenja u njihovim odvratnim zamislima.

Seks bez pristanka je neprihvatljiv. Svaki seks bez pristanka je silovanje. Silovanje se može dogoditi i u vezama i brakovima ili bilo kakvim drugim oblicima partnerskih odnosa. Važno je da naučimo. Važno je i vjerovati žrtvama. Važno je saslušati i ne osuđivati ih. Dati podršku žrtvama u bilo kom vidu. Podržavati organizacije, institucije i neformalne grupe građana/ki koje se bave ovim pitanjima. Važno je šutjeti kada nemate ništa pametno za reći. Važno je znati da su nas lagali/e i da glupa pitanja postoje. Jedno od njih je Šta je imala na sebi?

Ne zaboravite da, prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije, 1 od 3 žene tokom života bude psihički ili fizički zlostavljana. Mnogi primjeri zlostavljanja u ovom istraživanju uključuju i silovanje. Pitajte drugaricu, kolegicu, majku, sestru, rodicu, radnicu u lokalnoj trgovini je li žrtva neke vrste seksualnog zlostavljanja. Mogli biste se šokirati odgovorima.

Danas nosimo jeans hlače s razlogom i ciljem. Ispričajte priču Rose, osamnaestogodišnje Talijanke, koju je prije tačno 30 godina instruktor vožnje silovao. I pušten je – jer je nosila jeans hlače.

A, sjetite se i nikad definitivno utvrđenog broja silovanih žena u ratu u Bosni i Hercegovini. Zbog imena.

Sjetite se da ovo nije prošlost. Da je 1992. i 2022. I da se ovo dešava u našoj neposrednoj blizini, ali i svuda u svijetu. Izranjaju vijesti o Ukrajinkama koje su prije nego što su ubijene silovane. Vijesti o preživjelim silovanima širom svijeta, o sistemskim silovanjima u nekim državama i gradovima. A mi sjedimo u udobnim foteljama i prebacimo jer nam je mučno slušati o tome, a poneko traži opravdanje za tu pojavu.

Nisu tražile. I nije bitno šta su imale na sebi.