Svoje ratove dalje od naših tijela!

„Ponekad sam Boga molila za metak koji je tamo bio nagrada.“ Gotovo svaki dan mi ove riječi koje mi je u ljeto 2019. rekla Nusreta Sivac prolete mislima.

Najveći tabu svih svjetskih društava svodi se najčešće na jedno – žensko tijelo. Milion puta se dotaknemo tema poput abortusa, menstruacija, odjeće, obuće, kose, šminke, marama, kupaćih kostima… I u svakoj od tih tema najgora stvar koju jedna žena može uraditi jeste birati šta radi sa svojim tijelom. A onda, usprkos kritikama i slično – one ponosno rade ono što naume i biraju šta će sa svojim tijelom. Nažalost, nerijetke su situacije u kojima žene van okvira bilo kakvog izbora budu oružjem ratova i sukoba.

Žensko se tijelo koristi kao meta zavađenih strana, gdje se čast čete muškaraca ubija silovanjem čete (najčešće) žena. I zapitam se, kakve veze čast muškarca ima sa ženskim tijelom, a kakve veze silovanje s bilo kakvom razumnom odlukom ili herojstvom.

2008. godine, silovanje je proglašeno ratnim zločinom od strane Vijeća sigurnosti UN-a. Ako pomno istražujemo momenat u kom se ovo prepoznaje kao zločin, vidjet ćemo da se početak svih razgovora o klasifikaciji silovanja kao ratnog zločina nalazi u činjenici da su sukobi na prostoru bivše Jugoslavije iznjedrili veliki broj slučajeva silovanja, seksualnog nasilja i uznemiravanja. Danas obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima.

Vraćam se na Nusretu, s početka ove priče. Po izlasku iz logora Omarska, Nusreta zajedno sa Jadrankom Cigelj, svojom sugrađankom i zatočenicom iz istog logora, odlučuje se na važan korak. Borba za pravdu. Danas je to olakotno korišten skup riječi, a tada je to bio najvažniji podvig na koji se neko može usuditi. I nisu se Nusreta i Jadranka borile samo za sebe, odlučile su biti glas svih žena, od kojih neke nisu preživjele logor, do onih koje zbog traume nikada nisu progovorile na ovu temu. Dokumentiranjem iskustava žena iz Omarske Nusreta i Jadranka su u velikoj mjeri doprinijele proglašavanju silovanja ratnim zločinom.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano je između 20 000 i 50 000 žena, djevojčica, dječaka i muškaraca. Silovanje (najčešće) žena tokom sukoba sporedna je tema, dok mehanizmi podrške žrtvama stoje na klimavim nogama. Heroine poput Nusrete koja je usprkos svemu što je prošla smogla snage da se svim silama bori protiv nepravde počinjene njoj i njenim sugrađankama, ali i svim ženama i muškarcima koji/e su žrtve seksualnog nasilja u sukobima daju nam nadu da negdje postoji neko dovoljno nesebičan da svoj život posveti ovako plemenitom cilju. Neko dovoljno nesebičan da svim žrtvama seksualnog nasilja utaba put ka pravdi. Neka Nusreta. Danas kada smo svjedoci i svjedokinje seksualnog nasilja u sukobima širom svijeta, od Ukrajine do Jemena, pružimo podršku žrtvama i pomozimo da se njihov glas čuje uvijek i svuda. Budimo svi/e kao Nusreta.