Uloga volontiranja u razvoju civilnog društva u BiH

Piše: Amra Ćatić

Šta je to civilno društvo? Zašto je bitan razvoj civilnog društva za BiH?

Od 1980-ih, pojam „civilno društvo“ razvio se iz slogana koji su koristili opozicioni pokreti u totalitarnim režimima u istočnoj i centralnoj Evropi. Gledano iz institucionalne sfere, civilno društvo se često nalazi na određenoj udaljenosti od tržišta, države i zajednice. Ne postoje jasni kriteriji za odlučivanje koja od organizacija između civilnog društva i ostalih područja čini civilno društvo.

EU definiše civilno društvo kao „sve oblike socijalnih akcija koje provode pojedinci ili grupe koji nisu ni povezani niti državom upravljani“.[1] Prema Svjetskom ekonomskom forumu, civilno društvo obuhvaća spektar aktera sa širokim spektrom svrha, izbornih jedinica, struktura, stepena organizacije, funkcija, veličine, nivoa resursa, kulturnog konteksta, ideologija, članstva, geografskog pokrivanja, strategija i pristupa.[2]

Izraz civilno društvo koristi se za kolektivno označavanje dobrovoljnih organizacija, društveno aktivnih grupa i firmi koje rade u svakom društvu. Civilno društvo uključuje sve privatne organizacije ljudi. Mediji, profesionalna udruženja ljudi, organizacije za ljudska prava i zapravo sve nevladine organizacije čine civilno društvo.

Razvoj je jedan od najvažnijih stubova jedne zemlje. Međutim, iako je rast u posljednjoj deceniji bio poprilično velik u mnogim dijelovima svijeta, plodovi tog rasta dijelili su se vrlo neravnomjerno, a nejednakost je općenito rasla. Jačanje civilnog društva daje političku moć onim dijelovima društva koji trebaju zagovarati svoje potrebe i prava. Stoga je važno da se radi na tome, a jedan od boljih načina jeste upravo razvoj civilnog društva. Za ekonomski, politički, kulturni i sveobuhvatan razvoj potrebno je razvijanje civilnog društva.

No, da li su to istinski razlozi zašto se neko odluči na volontiranje? Šta je to što nas “tjera” na volontiranje? Da li se na to odlučujemo kako bi zadovoljili svoje osjećaje ili, pak, postoji neki drugi razlog?

Pojam volontiranja – ko su volonteri/ke i koje su njihove dužnosti?

Volontiranje je važno iz brojnih razloga koji imaju koristi i za zajednicu i za same volontere. Kad neko poklanja svoje vrijeme, na taj način oblikuje zajednicu nabolje, a stečeno iskustvo poboljšava osobu koja je posvetila vrijeme.

Volontiranje je ono što čini zajednicu jer okuplja ljude. Bilo da se radi o prikupljanju sredstava za istraživanje za liječenje bolesti koja pogađa cijeli svijet ili za pomoć lokalnoj porodici koja je u teškoj situaciji u vrijeme katastrofe, volonteri imaju veliku ulogu u pomaganju i poboljšanju postojeće situacije.

Volontiranje se opisuje kao neplaćena aktivnost u kojoj neko daje vrijeme kako bi pomogao neprofitnoj organizaciji ili pojedincu. Ono omogućava pojedincima da se povežu sa svojom zajednicom i učine je boljim mjestom. Jedna od poznatijih dobrobiti volontiranja je utjecaj na zajednicu. Volonteri su često poveznica koja drži zajednicu na okupu. Posvećivanje vremena volontiranju pomaže u velikoj mjeri da se steknu novi prijatelji, proširi mreža i ojačaju socijalne vještine, što je svakako prednost za osobu koja volontira, ali i za zajednicu u cjelini, jer na taj način, postiže se društvo u kojem su poštovanje i razumijevanje na prvom mjestu.

2011. godina je proglašena za Evropsku godinu volonterizma. Ciljevi koje je Evropska komisija postavila da se ostvare u državama članicama, te regionalnim i lokalnim zajednicama i građanskom društvu su:[1]

1. Izgradnja pozitivnog i poticajnog volonterskog okruženja u EU;
2. Jačanje volonterskih organizacija i poboljšanje kvaliteta rada;
3. Vrednovanje i prepoznavanje volonterskih aktivnosti;
4. Jačanju svijesti o vrijednosti i važnosti volonterskog rada.

Volontiranje uključuje ljude, potiče druženje, umrežavanje i sklapanje prijateljstava. Ljudi koji pomažu drugima vjerojatno će sresti čitav niz ljudi koje inače možda nisu upoznali. Ovo pomaže i kod umrežavanja u karijeri ili upoznavanja drugih ljudi koji poznaju druge koji imaju otvorena radna mjesta, mogućnosti u poslovanju ili izgradnji partnerstava.

Također, volontiranje – kao i u svakom poduhvatu u kojem se ljudi okupljaju radi zajedničkog cilja – stvara osjećaj pripadanja kod ostalih volontera, kao da su dio nečega većeg od sebe, dio tima u kojem pojedinci čine samo cjelinu. Još jednom, volontiranje se odnosi na ljude – ljude koji rade s drugim ljudima kako bi pomogli ljudima na neki ili drugi način. To je ono što je važno i to je ono što je u osnovi zašto je volontiranje potrebno i zašto će uvijek postojati.

Položaj volontera/ki u BiH

U BiH postoji više stotina organizacija, koje nude volonterski angažman, bilo da se radi o jednomjesečnom ili dugoročnom volontiranju. Najčešće se radi o neplaćenom volonterskom angažmanu, koje volonteri/ke obavljaju u nevladinim organizacijama, u svrhu pomaganja civilnog društva. Ponekad se volonteri/ke angažuju kako bi pružili pomoć u organizaciji raznih događaja, seminara i konferencija, a kad se radi o ovakvom angažmanu, period izvršenja je najčešće od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

Postavlja se pitanje da li je volonterski rad u BiH zaštićen određenim zakonskim aktima. U BiH postoje dva zakona koja pokrivaju ovaj segment, a to su Zakon o volontiranju RS i Zakon o volontiranju FBiH.

Oba ova zakona definisala su da volonter/ka može tražiti volontersku knjižicu, u kojoj se unose periodi volontiranja, a koja služi kao svojevrstan dokaz o izvršenom angažmanu. Kako bi se organizovalo dugoročno volontiranje, neophodno je da Ministarstvo pravde izda akreditaciju organizaciji koja organizuje ovu vrstu volontiranja. Vrlo često se, kada su u pitanju dugoročna volontiranja, kreiraju i volonterski ugovori, unutar kojih su, kroz članove ugovora, definisani uslovi i principi volontiranja. Period volontiranja, bilo da se radi o području RS-a ili FBiH, ne može prelaziti 30 časova sedmično, što je definisano kroz oba zakona. Volonteri/ke su zaštićeni ovim zakonima, čime je zabranjeno njihovo iskorištavanje i zloupotrebljavanje. Ovim su zakonima određeni i principi i uslovi volontiranja za maloljetne volontere/ke, starosti od 15 do 18 godina.

U BiH ne postoji baza podataka volontera/ki koji obavljaju ili su obavljali volonterski angažman, iako se u praksi pokazalo da je uloga volontera/ki u razvoj civilnog društva veoma značajna. To se naročito moglo vidjeti za vrijeme pandemije, kada su mnogi/e volonteri/ke dobrovoljno pristajali pružati pomoć nemoćnim licima ili organizacijama koje se bave humanitarnim radom, poput Crvenog križa/krsta/polumjeseca.

Jedna od brojnih ljepota volontiranja je ta da postoje bezbrojni načini putem kojih se volonteri/ke mogu uključiti i napraviti promjene. Mnoge su organizacije koje pružaju mogućnosti volontiranja u raznim poljima, od dobrovljnog rada do izvršavanja manjih projektnih aktivnosti. Ključ sticanja svih blagodati volontiranja je pronaći nešto što se volonteru/ki zaista sviđa u zajednici koju voli. Naposlijetku, mnogi volonteri/ke pronašli su željeno radno mjesto, upravo zahvaljujući obavljenom volonterskom angažmanu, jer su na taj način shvatili njihov životni put i opredjeljenje.

Budućnost volontiranja

Volontiranje pokriva aktivnosti sa različitim ciljevima i motivacijama, a o njegovoj se budućnosti može raspravljati sa raznih aspekata. Lako je izbjeći volontiranje. Lako je potražiti previše odgovornosti i vremenskih ograničenja, posla, stresa i drugih obaveza. Ali, volontiranje je za svakoga i svako može pokloniti od 20-30 minuta do sat vremena nekoliko dana u mjesecu. Volontiranje daje osjećaj lakoće, osjećaj dobrog rada, u osnovi pokreće energetski sat, povećavajući optimizam i osjećaj produktivnosti, a sve su to potencijalni razlozi zbog kojih se pojedinci odlučuju na volontiranje.

Volontiranje će ostati usmjereno na razvoj ljudskog potencijala i na širenje kruga civilnog društva. Ono raste proporcionalno tome što društvo postaje manje brižno. Volontiranje postaje agent za društvene promjene, udružujući se s drugim društvenim pokretima radi drukčijeg društvenog stanja od onog koji nudi globalizacija. Volontiranje je ključno u stvaranju globalnog moralnog društva. Ono prelazi sa brige o pojedincu na socijalnu transformaciju.

Kako će se dalje volontiranje razvijati ovisit će o raznim faktorima, no, mišljenja sam da će u svakom slučaju ići uzlaznom putanjom, te da će se, bar što se zemalja u razvoju tiče, a posebice BiH, volontiranje razviti u jedan od najznačajnijih dijelova društva.

Volonterizam nije posebno popularan ili dobro shvaćen koncept u BiH, što potvrđuje i niska zastupljenost formalnog volonterizma koji je u 2009. godini iznosio 4,5% od cjelokupnog stanovništva.[1] Unatoč tome što postoji niz organizacija koje nude volonterski angažman, mnogi pojedinci ipak ne volontiraju, a najčešći razlog tome je zato što je volonterski angažman dobrovoljan i neplaćen. Ipak, nesreće i neželjene situacije, poput pandemije, probude u pojedincima osjećaj koji ih ponuka na volontiranje, zbog čega se u takvim situacijama ipak pokaže da volontiranje kao takvo nije toliko nepopularan koncept u BiH.

Neki od faktora koji bi utjecali na volontiranje u budućnosti su veliki trendovi poput globalizacije, utjecaj starenja na bogata društva, te organizacije unutar samih volonterskih pokreta, koje organizuju volontiranje, a ovdje se posebno misli na njihovu viziju budućnosti. Dok tehnologija, globalizacija i demografske promjene guraju budućnost, preferirana vizija je potez budućnosti. Bez ovog poteza, volontiranje i volonterske organizacije pronaći će svoju budućnost primjerenu naciji i kapitalu, a ne idealizmu koji je u osnovi njihov razlog postojanja.

---

[1] Studomat.ba (2012) UN Volunteers: Volontiranje u BiH i inostranstvu. Dostupno na: UN Volunteers: Volontiranje u BiH i inostranstvu – STUDOMAT.ba. Pristupljeno 10.02.2021.

---

[1] delegacijaEU_2012092816572411bos.pdf (europa.ba), pristupljeno 10.02.2021.

---

[1] EUR Lex. Glossary of summaries. Dostupno na: Glossary of summaries – EUR-Lex (europa.eu) pristupljeno 29.01.2021.

[2] World Economic Forum (2013). The Future Role of Civil Society. World Economic Forum u kolaboraciji sa KPMG International. Dostupno na http://www3.weforum.org/docs/WEF_FutureRoleCivilSociety_Report_2013.pdf