Bolest ovisnosti nije filmski scenarij

Piše: Dajana Cvjetković

Još u osnovnoj školi sam slušala predavanja o štetnosti droga i posljedicama zloupotrebe psihoaktivnih supstanci ali sam problematiku promatrala iz ugla filmskog scenarija ili tada moje omiljene knjige Christiane Vera Felscherinow  Mi djeca s kolodvora Zoo i nisam to percipirala kao problematiku moje generacije ili ljudi koji me okružuju. Za samo nekoliko mjeseci sam počela prepoznavati problem u svom okruženju i shvatila da nije riječ o filmskom scenariju niti rijetkim slučajevima.

Kroz priče meni dragih ljudi sam vidjela da je to bolest kao i svaka druga, ne bira trenutak, niti posebnu vrstu ljudi. Može pogoditi bilo koju  porodicu, pa čak i one za koje u mahali kruži priča da su „dobre porodice“. Droga mi je otuđila neke drage ljude, sa kojima sam počela svoje putovanje vječite aktivistkinje. Oduzela mi je druga, saborca, nekoga ko me uveo u svijet aktivizma i civilnog sektora.

U tim godinama sam vjerovala da je dovoljno da ga pomaknem iz okruženja i da će sve biti dobro, danas znam da sam živjela u zabludi i neznanju, da okruženje u kojem sam odrastala nije bilo spremno pružiti ruku čak ni kada vidi da se neko bori sa ovisnošću. Najčešće se koristila politika, zataškaj da mahala ne priča. A mahala k'o mahala, priča i kada treba i kada ne treba, ali problem se ne rješava nego  guranjem pod tepih postaje slon u prostoriji koji na kraju uguši cijelu porodicu, nanese rane koje ne mogu zacijeliti jer mladi život je izgubljen.

Njemu i svima koje sam poslije upoznala a koji su se borili ili još uvijek bore sa bolešću ovisnosti posvećujem redove izvinjenja i priznanja koliko smo kao društvo podlegli uticaju tradicije koja kaže da probleme držimo u svoja četiri zida, da je „ugled“ porodice na prvom mjestu, da će problem proći ako zabijemo glavu u pijesak. Bolest ovisnosti nije nešto o čemu se treba šutjeti, isto kao i svaka druga bolest, ima različite faze i implikacije na fizičko i psihičko zdravlje, kako osobe koja se bori s bolešću tako i cijele porodice.

Podršku moramo dati svi, za početak podizanjem vlastite svijesti i kompetencija da pružimo adekvatnu pomoć, jer mi ljudi smo društvena bića i oslanjamo se jedni na druge. Danas trebamo biti stabilan oslonac jer već sutra nam može zatrebati čvrsto tlo na koje se možemo osloniti, jer život piše nepredvidive scenarije a bolest ovisnosti je uvijek tako blizu nas i naših voljenih koja se stihijski približava da je i ne vidimo dok ne uzme maha.

Da je ovo globalni problem govori i podatak da je UN Rezolucijom 42/112 od 7. decembra 1987. donio odluku da se 26.6. obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe i ilegalne trgovine drogama. Ovo je bio izraz zabrinutosti ali i odlučnosti da se poduzmu konkretne akcije na međunarodnom nivou kako bi se doprinijelo stvaranju društva bez droga i problema bolesti ovisnosti. Ovaj dan se obilježava svake godine kako bi se govorilo o problemu nezakonitog prometovanja drogama ali i izazovima sa kojima se suočavaju porodice i osobe ovisne o drogama.

Procjenjuje se da je 5,5 posto svjetske populacije u dobi od 15 do 64 godine koristilo nedozvoljenu drogu u 2018. To predstavlja povećanje od 1990. godine. Statistički podaci od prije 5-6 godina govore da u BiH ima više od 12.500 osoba koje su intravenski korisnici droga. Poznat je podatak da u BiH statistički podaci nisu najaktuelniji i da ne vodimo mnogo računa o praćenju trendova i društvenih kretanja, pa tako ni ovom pitanju, ali je jasno da problem postoji i da iz godinu i godinu predstavlja veći izazov kako za mlade tako i za porodice koje pogađa.

Današnji dan me samo podsjetio koliko je važno da se svi lično angažujemo i pružimo podršku, da razumijemo izazove sa kojima se nose osobe koje su u procesu liječanja, rehabilitacije ili integracije u društvo. Ponekad naša poruka ili razgovor mogu učiniti mnogo, samo je važno da smo senzibilizirani i da na ovaj problem ne gledamo kao na izbor individue nego trenutak slabosti koji je prouzrokovao mnogo posljedica i doveo osobu u stanje bespomoćnosti.

Uvijek se trebamo sjetiti da problem ovisnosti je problem društva i da smo mi ti koji mogu napraviti promjenu i kreirati okruženje u kojem je oporavak moguć i manje bolan.

Ja biram da budem podrška!

Šta mi možemo uraditi?

• Redovno pričati o ovom prooblemu ali oslobođeni/e od predrasuda i osude, jer ovo je bolest pojedinca/ke ali i društva. Mi možemo pružiti podršku kao zajednica u prevenciji, liječenju, rehabilitaciji i prihvatanju onih koji se nose sa ovim izazovom.
• Možemo razbiti  stigmu i promovisati brži oporavak.
• Budite agent/ica promjene – pružite činjenične informacije o negativnim socio-ekonomskim efektima zloupotrebe supstanci kako biste doveli do promjena u ponašanju.
• Ako prepoznate osobu u vašem okruženju koja se bori sa bolešću ovisnosti pružite podršku porodici da smogne snage za dugotrajnu borbu koja treba istrajnost, motivaciju i kontinuitet. Otvoreno razgovarajte ali bez napadnog djelovanja, pružite podršku pripremite se na odbacivanje, jer prvi susret sa ovom bolešću je izuzetno težak.
• Volontirajte u zajednici i pokažite razumijevanje.

Važna udruženja u BiH

• Proslavi oporavak
• Asocijacija Margina
• UG Proi
• Centar za odvikavanje o ovisnosti Marijanovac
• Put života – put Feniksa
• Humanitarna organizacija Altius
• Udruženje roditelja u borbi protiv zloupotrebe droga Ruka ruci

Besplatno i anonimno savjetovalište za problematiku zloupotrebe droga  0800 -28 000