Regionalna saradnja ili podjeljenost: Zajedničko regionalno tržište VS Otvoreni Balkan!?

Piše: Anida Šabanović

Da li je išta moguće bez političke volje ili sve, u našoj zemlji ali i regiji, počinje i završava na tome – POLITIČKA VOLJA, koje nema! Tada svi procesi staju, nestaju, prestaje važiti potpisano, napisano i svodi se pod prethodno navedenu volju, mada bih rekla da je to više interes svih, pojedinaca ili nikoga!

Zajedničko regionalno tržište: jedan region, jedno tržište

Zajedničko regionalno tržiše je inicijativa koja je pokretač dublje regionalne ekonomske integracije i važan korak ka jedinstvenom tržištu Evropske unije. Ova inicijativa se odnosi na sve zemlje zapadnog Balkana i njene najvažnije pogodnosti se odnose na rad na punoj slobodi kretanja, čime će biti olakšana putovanja, rad, studiranje i poslovanje u inostranstvu. To bi značilo potpisivanje regionalnog sporazuma o kretanju samo sa ličnim kartama čime bi se po prvi put građanima BiH i Kosova moglo omogućiti da međusobno putuju sa ličnim kartama, što bi dodatno olakšalo i poslovanje u regionu, bez prepreka.  

Dokument “Zajedničko regionalno tržište – katalizator dublje regionalne ekonomske integracije i korak ka jedinstvenom tržištu EU“, akcioni plan za period 2021. – 2024., je usvojen na Samitu zemalja Zapadnog Balkana u Sofiji 10. novembra 2020. godine, te ima za cilj da smanji jaz između zapadnog Balkana i Evropske unije i da ekonomije regiona približi unutrašnjem tržištu EU.  Bitno je naglasiti da je ovaj plan na kojem je radio Savjet za regionalnu saradnju (RCC) zajedno sa vladama regiona, EU, CEFTA, Transportnom zajednicom i drugim partnerima potpuno komplementaran sa EU ekonomskim i investicijskim planom za Zapadni Balkan. U Ekonomskom i investicionom planu Evropske komisije jasno se navodi da će se jačanjem regionalne ekonomske saradnje i trgovine, zapadni Balkan približiti jedinstvenom tržištu EU.

Akcioni plan se zasniva se na četiri stuba. Prvi se odnosi na regionalni trgovinski prostor, koji podrazumijeva princip četiri slobode i uklanjanje graničnih barijera, kao u slučaju Zelenih koridora, radi otvaranja većih mogućnosti za kompanije i građane. Mjere u ovoj oblasti uključuju slobodno kretanje građana na zapadnom Balkanu samo sa ličnim kartama, međusobno priznanje certifikata i rezultata testova za industrijske i poljoprivredne proizvode, proširenje Zelenih koridora, smanjenje troškova plaćanja i priprema za pridruživanje jedinstvenom sistemu plaćanja u eurima (SEPA), omogućavanje mobilnosti studenata, profesora i istraživača, uklanjanje prepreka za radne dozvole za međukompanijske transfere i pružaoce usluga. Drugi stub je regionalni investicioni prostor. Mjere iz akcionog plana koje se odnose na ovu oblast imaju za cilj harmonizaciju investicionih politika sa EU standardima i najboljim međunarodnim praksama i zajedničko promovisanje regiona kako bi bio privlačniji stranim investitorima. Stvaranje regionalnog digitalnog prostora kako bi se zapadni Balkan integrisao u panevropsko digitalno tržište treća je ključna oblast plana, čime zemlje regiona treba da obezbjede internet za većinu domaćinstava, da u regionu bude besplatan roming, a da između zapadnog Balkana i EU roming bude jeftiniji, kao i da imaju koordinisan pristup uvođenju 5G mreže. Četvrti stub je stvaranje regionalnog industrijskog i inovacionog prostora, a mjere koje su predložene treba da transformišu industrijske sektore, da ih pripreme za današnju realnost i buduće izazove, te podrazumijevaju podršku mladima i ženama u poduzetništvu, ulaganje u inovacije i internacionalizaciju malih i srednjih preduzeća. Bitno je spomenuti i promovisanje zapadnog Balkana kao regionalne turističke zajednice.

I onda u julu 2021. – „Otvoreni Balkan“

Odlaganje proširenja i status quo te nezainteresovanost EU za proširenje navela je lidere zemalja zapadnog Balkana da traže druga (svoja) rješenja za složenu situaciju. Trojica lidera, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev i albanski premijer Edi Rama odlučili su u oktobru 2019. da „uzmu sudbinu u svoje ruke“ i pokrenuli zamisao o uspostavljanju „Mini Šengena“. Potpisivanjem Akcionog plana za Zajedničko regionalno tržište, dosadašnji Mini Šengen postao je sastavni dio istog kroz četiri evropske slobode. Na ovaj način Mini Šengen je depolitiziran, depersonaliziran što je bilo jako važno, imajući u vidu neutralnost Crne Gore, dijela BiH i Kosova vezano za isti.

Međutim, iako su na samitu u Sofiji, lideri zapadnog Balkana podržali i potpisali AP, ipak u julu 2021. godine, su Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija potpisale novi sporazum, “Otvoreni Balkan”, čiji je cilj olakšati trgovinu u regiji, stvoriti jedinstveno tržište rada i međusobnu pomoć u vanrednim situacijama. Ovim je, ponovo, “Mini Šengen”, službeno preimenovan u „Otvoreni Balkan (Open Balkan)“. Ovoj inicijativi se, do sada, nisu pridružile Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora.

Za razliku od Akcionog plana za Zajedničko regionalno tržište koja je dobila podršku EU, “Otvoreni Balkan”, za sada, samo ima potpuno povjerenje predstavnika tri prethodno navedene zemlje, koji očito jedini i znaju šta je ono što nastoje postići kroz ovu novu inicijativu. Do sada je potpisano nekoliko sporazuma koji će olakšati kretanje ljudi, robe, kapitala i usluga između tri zemlje, kao i olakšati poslovanje. Potpisali su Ugovor o radnim dozvolama koji će omogućiti radnicima iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Srbije da lakše dobiju potrebne radne dozvole i dokumenta. Sporazum o integrisanim elektronskim sistemima trebalo bi da omogući građanima ove tri zemlje da podnesu prijave u drugim zemljama sa bilo kog mjesta. Nadalje, četiri sporazuma vezana za veterinarske i fitosanitarne inspekcije, koji su također potpisani, olakšat će promet stokom, kao i proizvodima biljnog i životinjskog porijekla. Također, postoje još dva sporazuma o ekonomskoj saradnji između Srbije i Albanije i između Sjeverne Makedonije i Albanije.

Iako se prethodna vlada izjasnila da ne vide pretjeranu korist od pridruživanja ovoj inicijativi, novi premijer Crne Gore, Dritan Abazović, je nagovijestio promjenu kada je u pitanju pridruživanje Crne Gore ovoj inicijativi.

Zapadni Balkan: jedan region, jedno tržište – potpisali smo i šta sada?

Pozitivno je da se oživljava regionalna saradnja kroz različite inicijative i postojeće regionalne organizacije poput CEFTA, RCC, Transportne zajednice i sličnih institucionaliziranih oblika saradnje kojima je i BiH već odavno član. Posebno je važno da se konkretne projektne inicijative u infrastrukturi, boljoj saobraćajnoj povezanosti, energetici, očuvanju okoliša i slobodnom protoku ljudi počinju osmišljavati pod strateškim političkim kišobranom Berlinskog procesa.

Zemlje zapadnog Balkana moraju uspostaviti jaču političku, ekonomsku, međudržavnu, kao i druge oblike saradnje i na taj način pristupiti i prema EU, sa unaprijed jasno definisanim i usaglašenim zahtjevima i interesima. Kroz ovakve zahtjeve i inicijative, zemlje zapadnog Balkana će pokazati svoju spremnost da i dalje žele nastaviti svoj evropski put te postati članice EU, i da na tom put očekuju i jasno definisanu podršku EU, koja ne može samo i stalno odlagati proces proširenja. Glavni cilj treba biti da se ubrza konvergencija sa EU, da se omogući transfer tehnologija i na taj način omogući da mladi ostanu na ovim prostorima.

Za BiH je veoma bitno da se nakon zastoja zbog loše regionalne situacije, ali i unutar BiH, nastavi usaglašavanje pravnog i institucionalnog okvira prema obavezama koje je preuzela, te je potrebno pažnju posvetiti i jačanju ekonomskih, razvojnih i naučnih kapaciteta kako bi se zemlja mogla nositi sa pritiscima otvorenog tržišta u regiji, ali i u EU jednog dana.

Sigurno je da do prosperiteta i napretka ne može doći bez zajedništva, dobrih međususjedskih odnosa te zajedničkih inicijativa. Ali da li je rezultat u konstantnom predlaganju i stvaranju novih, pa i istih inicijativa, ako već postoje neke koje su inicirane, započele su, potpisane su i onda su stale i zamjenjene su novim. Te nove se opet mjenjaju nekim novim, i tako samo dobijemo veliki broj inicijativa koje kao rezultat imaju mnogo potpisanog, a nula realiziranog. Ista je situacija sa Open Balkan i Common Regional Market, koje ne bi trebale da postanu takmičarske inicijative ili da izazovu sukobe nego da se povežu kroz jednu inicijativu/jedan cilj i da se radi na jačanju onoga što i jedna i druga predlažu.

I opet se  vraćamo na početak , a to je da postoje dva ključna uslova da ovo uspije: da politička opredijeljenost Zapadnog Balkana ostane jaka i da realizacija bude konkretna.