Ko je Kameni spavač u priči?

Studija slučaja: Partneri projekta Misli o prirodi!

Ko su to organizacije, da prostiš!?

Prije četiri godine sam aplicirala na oglas za posao koji je potpuno odgovarao mojim vještinama, kompetencijama i obrazovanju. Tražili su iskustvo u istim ili sličnim poslovima, a ja sam naivno pomislila da obrazovani ljudi imaju objektivno i na informacijama zasnovano razumijevanje civilnog sektora i djelovanja organizacija civilnog društva. Grdno sam se prevarila!
Veliki dio javnosti organizacije civilnog društva promatra kao pravno lice registrovano s ciljem implementacije aktivnosti u kratkom vremenskom periodu, mjesto gdje se ljudi okupljaju da se druže i učine neko dobro djelo, ili oblik organizovanja pogodan za netransparetno upravljanje javnim novcem ili novcem donatora. Najteže mi pada što ljudi ne ulažu ni trunku napora da samostalno kreiraju mišljenje o radu organizacija nego glasno i posve netačno repliciraju mišljenja još manje informisanih ljudi koji šire zabludu da sve organizacije rade neprofesionalno, nekvalitetno, bez ikakvih standarda, kontrola, pravila i procedura, netransparento, nepolažući računa nikome. Ruku na srce, ima nas svakakvih!

Takvo mišljenje me dočekalo na razgovoru za posao kod poslodavca. Svo nerazumijevanje civilnog sektora i organizacija civilnog društva je stalo u jednu rečenicu „Da li ste u životu radili išta ozbiljno i profesionalno, osim ovog u nevladinim organizacijama!?“
Sjetih se komentara kojeg često dobijem od prijatelja „Ti ćeš svoju školu sama naučiti, i svoj put sama naći!“ Na sreću taj posao nisam dobila a svoju životnu lekciju sam naučila.

Moj put je da govorim o profesionalnim organizacijama, o ljudima koji podižu standarde, donose promjene i svoj život daju za viziju organizacije. O takvima je ovdje riječ, ali objektivno, kontruktivno i strukturirano. Imam priliku prenijeti sažete i struktuirane informacije o organizacijskim kapacitetima 43 organizacije sa kojima trenutno sarađujem kroz rad u Centru za promociju civilnog društva, pa ćemo odgovoriti na pitanje Ko je Kameni spavač u priči?

A kakvi su to kapaciteti organizacija, da prostiš?

Za potrebe skeniranja stanja i pravljanje programa mentoringa za jačanje organizacija koji je baziran na kvalitetnim, mjerljivim i jasnim parametrima smo kreirali interni alat za procjenu kapaciteta organizacija civilnog društva sa kojima sarađujemo.

Alat procjenjuje kapacitete u pet oblasti:

1. Finansijske kontrole
2. Ljudski resursi
3. Administrativne procedure
4. Sigurnosne procedure
5. Upravljanje organizacijom

Analiza je pokazala da su kapaciteti organizacija civilnog društva najslabiji u oblasti administrativnih procedura što ujedno predstavlja i prepreku za daljni rast i razvoj organizacije, kreiranje i vođenje dugoročnijih i finansijski većih projekata. Gotovo 80% organizacija ima uređen sistem vođenja evidencija o ulaznoj i izlaznoj dokumentaciji organizacije, 75% organizacija je nekim dokumentom definisala obaveze, odgovornosti i dužnosti članova/ca, zaposlenog osoblja i osoba koje su izabrane u neki organ organizacije.

Veliki broj organizacija ima pravilnik ili poslovnik o radu upravnog odbora, ali ističu da upravni odbor ne ispunjava svoju ulogu u potpunosti, posebno u dijelu da unapređuje rad organizacije, promoviše je i zastupa njene interese u cilju sklapanja novih partnerstava ili dobijanja novih projekata. Razlog je nepostojanje volje da se uloži više vremena, truda i ličnih kontakta u organizaciju jer je rad upravnog odbora baziran na dobrovoljnosti i članovi/ce ne odbijaju nikakvu naknadu.

Organizacije koje  nemaju niti jednu zaposlenu osobu najčešće nemaju ni osobu zaduženu za vođenje administracije, nego to radi sekretar ili predsjednik i još nekoliko članova/ica. Organizacije koje imaju godišnji promet veći od 50.000 KM i posluju 5 i više godina najčešće imaju utvrđen sistem protokolisanja faktura, jasno definisan organigram, zatim imaju i pravilnik ili proceduru kojom se definiše zabrana konflikta interesa, etičko postupanje i djelovanje, zabrana finansiranja terorizma, jednakosti spolova i postupanja sa maloljetnicima/ama.

Polovina organizacija ima zaposleno osoblje, i imaju pravilnik o radu, arhiviraju dokumentaciju osoblja, imaju neki dokument kojim se definišu interne kontrole i redovno rade popis stalnih sredstava.

Svega 32% organizacija ima jasno definisan pravilnik o nabavkama, finansijskom poslovanju i  blagajničkom poslovanju, i to su organizacije koje imaju godišnje budžete veće od 100.000KM što je jasan pokazatelj da sa rastom i razvojem organizacije, se razvijaju i interne procedure i kontrole koje omogućavaju pravovremenom, transparentno i odgovorno upravljanje projektima, novcem i organizacijom.

Najrazvijeniji kapaciteti organizacija su u oblasti upravljanja organizacijom, što je potvrda posvećenosti članova/ica i osoblja da izvršavaju misiju i viziju zbog koje je organizacija i nastala. Sve organizacije redovno dostavljaju nadležnim organima godišnji finansijski izvještaj, te redovno pišu narativne godišnje izvještaje. Organizacije koje djeluju više od 10 godina i koje imaju budžet veći od 100.000 KM i imaju 2 i više zaspolenih osoba, imaju i važeći strateški plan, godišnje opreativne planove, razrađen mehanizam monitoringa i evaluacije.

U odnosu na prethodne godine, uočena je razlika u oblasti diverzifikacije izvora finansiranja, te sada organizacije koje nemaju mnogo iskustva teže i uspjevaju diverzificirati izvore finansiranja te se nerijetko okreću prodaji usluga, online kampanjama za prikupljanje sredstava i sl.

Sve organizacije održavaju redovne godišnje skupštine i imaju minimalno jedan kanal komuniciranja sa javnosti, to je načešće Facebook stranica, nerijetko web stranica i druge društvene mreže.

I k tomu još da prostiš….hrabre, kreativne i posvećene

Organizacije civilnog društva koje djeluju u oblasti zaštite okoliša za razliku od organizacija koje djeluju u drugim oblastima pokazuju viši stepen svrsishodne, suštinske i ka ciljevima orijentisane partnerske saradnje koja donosi mnogo rezultata vidljivih u javnosti, od sprečavanja izgrade mini hidro elektrana do zaštite prirodnih područja i promocije suživota sa prirodom.

Organizacije u ovoj oblasti su hrabre, hrabre do srži, što se vidi i po tužbama koje su pokrenute protiv zagađivača koji su najčešće ekonomski i politički moćnici, ali to ne zastrašuje organizacije, aktiviste i aktivistkinje. To je najveća vrijednost ovog dijela civilnog sektora, i mnogi bi imali šta naučiti od aktivista i aktivistkinja okolišnih organizacija.

Valja nama preko rijeke

Borba za zaštitu okoliša je iscrpljujuća, dugotrajna i teška. Ponekad organizacije, odnosno ljudi u njima, daju posljednje atome snage za zaštitu javnog dobra u kojem prosjećan građanin i građanka najčešće samo uživaju i promatraju to kao blagodat, a ne kao komadić NAŠE prirode koju svi trebamo čuvati, braniti i u njoj uživati. Zbog ekstremnih napora i velikog broja okolišnih problema organizacije počinju zanemarivati institucionalni rast i razvoj organizacije i ljudi u njoj, zbog čega imamo mali broj profesionalnih organizacija koje svakodnevno rade na pitanjima zaštite i promocije okoliša i prirode.

Razvoj kapaciteta je proces razvoja snage i održivosti organizacije, i što je organizacija stabilnija i jača, efekti njenog rada mogu biti veći, vidljiviji i dugoročniji. Razvoj kapaciteta nije preporuka, to je esencija razvoja zdravog i održivog civilnog sektora. Često čujemo argument da profesionalizacija i razvoj organizacije dovodi do udaljavanja od suštinske misije organizacije, neki će reći da organizacije dobiju prenosnu infekciju „projektitis“, dok će profesionalci/ke koji se bave istraživanjem faktora rasta i razvoja organizacija i jačanja uticaja i participacije građana u procesima razvoja društva, reći da razvoj kapaciteta omogućava organizaciji da se fokusira ne ispunjavanje misije u dugoročnom smislu.

Izgradnja kapaciteta je sve ono što je potrebno kako bi se neprofitna organizacija dovela na višu razinu operativne, programske, finansijske ili organizacijske zrelosti, tako da može efikasnije i efektivnije ispunjavati svoju misiju u budućnosti. Izgradnja kapaciteta nije jednokratni napor za poboljšanje kratkoročne učinkovitosti, već kontinuirana strategija unapređenja ka stvaranju održive i efikasnije organizacije.

Ko su kameni spavači?

Milion puta sam čula priče, anegdote, napjeve i bajke o civilnom društvo, i lagodnom životu ljudi koji rade u organizacijama civilnog društva u BiH i susjednim zemljama. Da je to istina svi bi LAGODNO radili u organizacijama. Važno je sve promatrati kritički, objektivno i kroz duži vremenski period kako bi se ustanovilo trenutno stanje, ali i odgovorilo na pitanje Ko su kameni spavači u civilnom društvu?

Kameni spavači smo svi, pomalo, neki prečesto a ima i onih koji su uvijek kameni spavači ili kamen spoticanja.

Ljudski je ponekad biti spavač? Treba odmoriti tijelo i dušu, jer borba sa vjetrenjačama, letargijom, javašlukom, građanima i građankama koji očekuju da će neko drugi za njih riješiti probleme, raditi na izgradnji društva i zaštite okoliša je iscrpljujuća. Možemo upirati prstom u spavače koji su utonuli u zimski san i čini se da desetlječima ne dižu glas protiv nepravde, promjena i napretka, oni više ne obavljajufunkciju zbog koje su osnovani i misija je samo dio njihovog sna.

Organizacije civilnog društva su u Švicarskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Danskoj i drugim zemljama vrlo aktivan član društva i zajednice što njihove demokratije i ekonomije čini stabilnijim, otvorenijim i transparetnijim. Jake organizacije, jako civilno društvo, jaka država. Kod nas je zavladao kolektivni san, još poneki su budni i glasni, budne su organizacije civilnog društva koje djeluju u oblasti zaštite okoliša.

Okolišne organizacije su kompleksan, tajnovit i dragocijen resurs našeg društva u kojem se većina aktera igra Kamenog spavača.
Sada je potrebno ulagati više pažnje, novca, znanja u njihove kapacitete kako bi ostali budni zauvijek.
Hvala što bdijete nad našom prirodom!
Danas je pravi dan da se priključite okolišnoj organizaciji u vašem mjestu.