Nasilje nad ženama – novi trend?

Piše: Emina Mušija

Prije nekoliko dana, jedan medij iz Srbije je objavio intervju sa presuđenim serijskim silovateljem u trajanju od 57 minuta i 18 sekundi. U „skandaloznom“ i „megaekskluzivnom“ razgovoru sa monstrumom, koji sada slobodno hoda ulicama, javnost je mogla čuti sve strahote koje je dotični radio. Strahote od kakvih se diže kosa na glavi i upućuju pozivi firmama koje se bave prodajom suzavca. Taj monstrum je iskoristio medijsku pažnju koja mu se tako velikodušno poklonila u svrhu samopromocije, pričanja o zlostavljanju njega dok je bio dječak, pričanju o njegovom zlostavljanju djevojaka i žena dok je bio adolescent i odrastao muškarac. Mučno sam slušala i pregledala cijeli razgovor, jačajući svoje živce i kontrolišući emocije. Međutim, dio njegove ispovijesti, zbog koje mi se ledi krv u žilama, je onaj kada govori šta da žrtva uradi u slučaju da je on napastuje, da miruje i da se ne opire jer on ako je naumio da je siluje, on će je silovati. Led u žilama.

Prošle sedmice, djevojka iz Srbije je objavila video na društvenim mrežama u kojima pokazuje modrice i dokaze zlostvljanja njene sestre od strane supruga. Modrice na vratu, lubanji, licu, rukama.. Modrice na tijelu dvomjesečne bebe. Zlostavljač je ostavio svoju žrtvu i bebu ispred bolnice u Beogradu i kao školski primjer hrabrosti, sakrio se u žbunje dok mu otac nije došao. Otac koji se smijao poslije i govorio kako je ponosan na svog sina i majka koja je u telefonskom pozivu iznimno visokim tonom govorila kako njen sin to nije uradio.

Sredinom septembra, „policija za moral“ je u Iranu uhapsila djevojku, Mahsu Amini, jer marama kojom je pokrivala kosu nije bila u skladu sa njihovim religijskim „pravilima“ koji ujedno, skrvnare tu istu religiju i izvrću njene postulate. U utorak su je uhapsili, u petak su je proglasili mrtvom, uslijed višestrukih udaraca u glavu. Njena porodica je izjavila za medije kako su je policajci pretukli u njihovom kombiju nakon hapšenja. Policajci su, sa druge strane, sve to negirali rekavši da je Amini preminula od srčanog udara. Valjda srčani udari u Iranu se manifestuju udarcima u glavu.

Zbog pomenuta tri događaja, protesti su organizirani u više gradova, zahtijevajući pravdu i veću sigurnost na ulicama. Moramo se boriti za sigurnost jer oni koji ju trebaju osiguravati su oni koji ju narušavaju. Moramo se boriti za sigurnost jer već godinama, decenijama, osuđeni serijski silovatelji hodaju ulicama, supruzi zlostavljaju svoje partnerice, majke svoje djece i dio zaštitnika zakona taj isti zakon krši ubijajući.

Bez obzira na države u kojima su se ovi događaji desili, nažalost takav trend postaje naša svakodnevnica. Nas u Bosni i Hercegovini, Zapadom Balkanu, Europi, cijelom svijetu. Samo se o njima ne priča ni blizu dovoljno koliko bi trebalo, jer „nije u mojoj avliji“. Jeste. U mojoj je avliji, u tvojoj je avliji, u avliji svih nas je. Prije nekoliko godina su to bile radnice u butiku kojeg je silovatelj došao opljačkati pa mu naumpalo da bi mogao svoj životinjski nagon smiriti usput. Prije nekoliko dana je to bila Mahsa.  Jučer je to bila Sara. Danas to mogu biti ja.

Ne možemo i ne smijemo šutiti na ovakve zločine.  Na početku bloga sam napisala da se zbog onakvog intervjua istražuje gdje se može kupiti suzavac. Ne želim. Ne želim da moram nositi suzavac sa sobom i ključ od ulaznih vrata stana između dva prsta. Ne želim da moram brinuti da li mi je košulja „previše“ uska i da li su mi koljena ispod suknje vidljiva. Ne želim da moram strahovati svaki put kada se navečer vraćam kući. Ne želim. I neću.