Prepoznavanje seksizma u medijima i marketingu

Danima s prijateljima i prijateljicama komentiram sve ono što nam se plasira kroz medije (posebno društvene). Targetirane reklame a neke i ne tako targetirane. Jučer ujutro, prijateljica mi šalje nešto što joj je iskočilo kao reklama za članak o mladoj bh. pjevačici koji u naslovu sadrži riječi nevinost, minjak, djevojčica, grmi. A sve to, ukoliko pratite link, nalazi se u tabu „ljepotice“ koji stvarno postoji na tom portalu. Kakve veze ove riječi imaju s karijerom dotične? Kakve veze članak tog naslova ima s bilo kakvim marketingom? Nema je. Isto tako, pojavljuje se video iz Srbije u kojoj je svake druge sedmice ove godine jednu ženu ubio član porodice/partner u kom voditeljica u emisiji tvrdi da se žene trebaju osjećati poželjnima ukoliko im neko na ulici dobacuje.

Nakon nacionalizma, jedan od najčešćih izama balkanskog društva je seksizam. Seksizam, kao pojam, označava predrasude ili diskriminaciju zasnovanu na spolu/rodu a najčešće je usmjeren ka ženama i djevojčicama[1]. Seksizam je svuda, na ulici, na mrežama, u medijima, na fakultetima, u pjesmama. Uvukao se u svaku poru našeg društva, a mi to ili ne osjetimo ili je internalizirano do normalizacije pa ponekad svi/e bivamo seksistički nastrojeni/e. Poznata fraza seks, droga i rock ‘n'roll zapravo mnogo govori o tome šta se u jednoj kulturnoj eri može prodati najlakše. Sjećam se nekog predavanja politike i medija na kojem je profesor govorio krv, seks, skandal. To je ono što je prolazilo. No, paradigma današnjeg društva blago je pomjerena. Seksizam, droga i neki drugi žanrovi dolaze na podij, a krv i skandal pod krinkom istraživačkog novinarstva ili novog vala marketinga stalno su prisutni. Žanrovi u kojima se seksizam javlja kao lajtmotiv svake strofe, a žene isključivo objektima požude, gotovo pornografski opisano. Reklame pak uključuju golo žensko tijelo i za najprostije stvari. Usisavač? Bum, gola žena. Krema za opekline? Bum, gola žena. Marketing stručnjaci i stručnjakinje ne razmišljaju o činjenici da kada bi se situacija obrnula – reklama ne bi imala smisla. Isto onako kako ga nema ni sa golim ženskim tijelom. Isto tako, reklame su često opasane rodnim stereotipima i ulogama, žena koja čisti, kuha, pegla – a samim tim svaki taj proizvod koji se reklamira prodaje lik zadovoljne žene, malo manje umorne jer joj je proizvod uštedio vrijeme ili energiju. Podsjeća na neke zastarjele prakse koje su švedske kompanije koje proizvode namještaj koristile u svojim reklamama sa sve rečenicom „Umjesto da švedska žena pređe put do Konga u svojoj kuhinji, s našom kuhinjom hodat će samo do Italije!“ I to je tako… I dalje žene hodaju.

Dakle, različite mreže i mediji su postale silosi svega i svačega, a na nama je da kritički razmišljamo i pokušamo prepoznati negativne prakse u medijskom izvještavanju ali i marketingu.

Hrvatski portal Medijska pismenost, objavio je i dalje relevantnu listu od 9 pitanja čijim postavljanjem se može identificirati seksizam u marketingu[2]:

1. Sadrži li oglas seksualne aluzije koje nemaju nikakve veze s proizvodom?
2. Koriste li se pojedini dijelovi tijela ili cijelo tijelo u svrhu privlačenja pozornosti?
3. Hoće li se seksualnost prikazane osobe tržišno odraziti?
4. Sugerira li oglas da se žene ili muškarci mogu kupiti poput proizvoda?
5. Prikazuje li oglašavanje stereotipnu sliku spolova?
6. Postoje li aluzije na nasilje?
7. Kako oglašavanje utječe na djecu i mlade?
8. Šta djeca vide u poruci i kako je razumiju?
9. Funkcionira li oglasna poruka neovisno o spolu? Da se, na primjer, žena koja stoji uz proizvod zamijeni muškarcem bi li oglasna poruka ostala ista?

Naš je prijedlog da sebi svaki put kada vidite neku reklamu koja vam nije najjasnija postavite ova pitanja. Sveprisutnost seksizma je gorka stvarnost, a mi je možemo izmijeniti. 

[1] https://www.britannica.com/topic/sexism

[2] https://www.medijskapismenost.hr/9-pitanja-za-prepoznavanje-seksizma-u-oglasima/